Jubileji Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivana Kujundžića svećenika u Subotici
prilog: Katarina Čeliković, knjižničarska savjetnica, samostalna stručna suradnica, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
Bibliografska istraživanja katoličkoga svećenika Ivana Kujundžića zasigurno su imala dvostruku i, sada to zasigurno znamo, nemjerljivu korist. Naime, dugogodišnje popisivanje knjižne baštine bačkih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca svećenika Ivana Kujundžića urodilo je 1946. godine iznimno važnim bibliografskim djelom Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata (Subotička matica, Subotica, 78 str.) i osnivanjem Bunjevačke knjižnice Ivana Kujundžića, svećenika. Svoje djelo objavio je pod pseudonimom Krešimir Bunić, s posvetom: „Posvećeno Sinovima bunjevačko-šokačke Nane, koji dadoše sve svoje za očuvanje svete katoličke vjere i hrvatske narodnosti Bunjevaca i Šokaca.“
O osnivanju knjižnice veliki pregalac u kulturi, bibliofil, istraživač i svećenik Ivan Kujundžić piše u svom najpoznatijem djelu Bunjevačko-šokačka bibliografija, tiskanom 1969. kao posebni otisak iz Rada 355, JAZU (str. 674): „Godine 1946. osnovao sam Bunjevačku knjižnicu. Tu sam sakupljao djela bunjevačko-šokačkih pisaca, a i onih autora, ne Bunjevaca ili Šokaca, koji su pisali o nama.“ O njegovoj zauzetosti za sadržaj knjižnice nadalje piše: „Da bih tu knjižnicu što je moguće više kompletirao, dao sam se i na prepisivanje onih djela do kojih na drugi način nisam mogao doći. U prepisivanju su mi pomagale Marija Bajić, Ruža Crnković i lrena Mrak. One su savjesno prepisivale cijele knjige od korice do korice. Osim jednoga svi su ti prijepisi sačuvani do danas. Ta Bunjevačka knjižnica dala je temelj i širinu Bunjevačko-šokačkoj bibliografiji, Prilogu kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata.“
U Uvodu ove iznimno značajne bibliografije Kujundžić (objavljene 1969., posthumno) napominje kako je svoje traganje za bunjevačko-šokačkim piscima i njihovim djelima počeo prije 38 godina te podsjeća na objavu prve bibliografije 1946. koja je „izašla skromno i bez ikakve reklame u samih 500 primjeraka“, a nije mu poznato da je „barem jedan list u zemlji“ notirao njezino izlaženje a „kojom su se inače mnogi služili“ (isto, str. 669). Tek ju je 1967. spomenuo Juraj Lončarević u novinama gradišćanskih Hrvata!
Što znamo o sudbini ove knjižnice, koja je mukotrpno skupljana, uključivala brojna putovanja i potom bila temeljem jedne od najznačajnijih bibliografija bačkih Hrvata? Poznato je da je veći dio knjižničnog fonda konfisciran za vrijeme montiranog političkog sudskog procesa 1948. protiv Ivana Kujundžića te da je po povratku iz zatvora 1954. obnovio knjižnicu. O prvom fondu možemo imati sliku već prema onome što Kujundžić piše u bibliografiji, u kojoj napominje kako „Najviše bunjevačko-šokačkih djela posjeduju danas Bunjevačka knjižnica Ivana Kujundžića u Subotici, Gradska biblioteka u Subotici i Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu“ (isto, str. 675).
Što nam drugi svjedoče o knjižnici?
Ante Sekulić ima jasnu svijest o Kujundžićevoj knjižnici te u knjizi Bački Hrvati, Narodni život i običaji (Zagreb 1991., str. 418) piše: „Spominje također Katalog Bunjevačke knjižnice Ivana Kujundžića, ali desetak godina nakon Kujundžićeve smrti (1977.) nije se moglo potvrditi da takav katalog postoji, a još manje da je knjižnica uređena (soba u župnom dvoru sv. Roka, Beogradski put / I. Milutinovića. Međutim, treba upozoriti da je I. Kujundžić dvaput ‘skupljao’ svoju knjižnicu: prvi put je bio uspješniji, knjižnica bogatija, ali je god. 1947. ostao bez nje (još se i danas mogu naći u Grad. biblioteci pojedine knjige s oznakom da su bile vlasništvo I. Kujundžića); drugi put sakupljača je prekinula smrt, a nema potvrde o naročitoj skrbi da se preostali primjerci sačuvaju i njegov ‘muze’ uredi svrsishodno“.
Mr. Lazar Ivan Krmpotić u Subotičkoj Danici za 1990. (str. 158) bilježi: „Sve podatke o nama, o našem narodu i našim ljudima, koji su pisali i stvarali na bilo kojem polju kulture, kao i o svemu što je o nama i našoj prošlosti netko rekao, a bilo je moguće skupiti, sve je to u tri svoje knjige sabrao naš Ivanica. Kao izbjeglica u Zagrebu, dobro koristi svoje vrijeme, studira zagrebačke knjižnice i arhive, te literaturu i sve to pčelinjim marom slaže, a onda je sve to 1946. godine objavio u obliku knjige: „Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata“ (Bunjevačko šokačka bibliografija) u izdanju Subotičke Matice … Bilo je to prvo izdanje u kojem je sva naša duhovna i kulturna baština sabrana u jednoj knjizi. Svjestan da tako veliki pothvat teško može biti kompletan i pregledan, Ivanica, osobito po povratku iz Niša (iz zatvora, op. a.), nastavlja sa većim marom svoj sakupljački rad, iako mu je sve njegovo književno i sakupljačka blago bilo konfiscirano i oduzeto. Sakuplja podatke, ali sada i fotografira, makar naslovne stranice, rijetkih primjeraka, listina i knjiga. Sakuplja i kompletira svoju Bunjevačko-šokačku knjižnicu, stare knjige, spise, novine, kalendare i časopise, pa tako često ponovno kupuje svoje vlastite spise, koji su mu bili oduzeti i koji su dospjeli svugdje.“
Krmpotić u Zborniku Ivan Antunović (br. 2-3, 1992., str. 64) u zadacima Instituta „Ivan Antunović“ spominje: „Bunjevačko-šokačka knjižnica ‘Ivan Kujundžić’ treba biti preuzeta prema inventarima ili zapisnicima poslije smrti Ivana Kujundžića. Trebalo bi da se u nju prenese i drugi njezin dio, koji ja poklanjam.“ O sudbini ovog dijela ne možemo govoriti jer nije prenesen, a zasigurno bi obogatio knjižnicu.
Podatci o fondu posredno
O vlasništvu knjiga najčešće nam govori pečat, koji nalazimo i u knjigama iz Bunjevačke knjižnice Ivana Kujundžića, svećenika. No, sudbina knjiga iz spomenute knjižnice nije nam poznata jer su brojne završile u subotičkoj Gradskoj knjižnici, ali i u privatnim knjižnicama. Kujundžić je u svojoj bibliografiji 1996. za neke publikacije naveo mjesto gdje se nalaze te bi tragom takvih zapisa bilo više nego zanimljivo usporediti koliko je knjiga sa žigom njegove knjižnice ostalo danas u njoj.
25. obljetnica obnovljenog djelovanja knjižnice
Iz Kujundžićeva smo pera saznali kada je i s kojim ciljem osnovao knjižnicu, ali o njenoj sudbini se zaista malo zna. Knjige su, poput njihova vlasnika, pretrpjele i zatvor i skrivanje, bolest, a neke i smrt. O sudbini spominjanih knjiga vjerojatno nećemo nikada sve saznati. Knjižnica Ivana Kujundžića je pretrpjela brojne i vrlo radikalne promjene, od selidbi do naravno upotpunjavanja fonda.
Nekoliko tisuća knjiga, po slobodnoj procjeni, bilo je smješteno u dvjema prostorijama u župi sv. Roka u Subotici. Naravno, na prvi pogled nije se ni moglo znati kakav je posao u pitanju i koliko će trajati. Činilo se da će u sastav knjižnice ući samo one knjige koje su bile na policama, ali se već nakon prvog posjeta tavanu župnog doma ispostavilo da ima još nekoliko stotina knjiga u kutijama i ispod nekoliko slojeva prašine koje čekaju „svjetlo dana“. Teško je bilo odlučiti što s knjigama s tavana jer su neke bile „zaražene“ (gljivična bolest knjiga), a neke su bile bez korica, bez naslovne stranice ili nekompletne. Bilo je tamo mnogo vjerskih listova, starih knjiga (čak iz 18. stoljeća!). Najveći su dojam izazvali stari molitvenici i brevijari koji su odoljeli dugogodišnjoj prašini, a koji su se mogli oprati, obrisati i osušiti na suncu. Na taj smo način doista spasili stotinjak vrijednih knjiga. Nakon ovako velikog posla, knjige i periodika zauzeli su veliki dio župne kuće i sve je bilo spremno za svečano otvorenje.
Prvo svečano otvorenje knjižnice
U sklopu obilježavanja 100. obljetnice crkve sv. Roka, 14. rujna 1996. godine otvorena je i obnovljena Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivana Kujundžića svećenika. O njoj je najveću brigu vodio prof. Bela Gabrić, prvi pročelnik knjižnice, s kojim je surađivala te potom preuzela brigu o smještaju fonda, policama, pa i naknadnim selidbama knjižničarska savjetnica Katarina Čeliković.
Za ovu svečanu prigodu 1996. police je izradio Lajčo Crnković, mr. Ervin Čeliković je pomogao u klasifikaciji novina, donošenju knjiga s tavana i izradi kompjutorskog programa, desetak mladih ljudi je popisivalo novine, lijepilo vinjete i unosilo knjige u kompjutor, a mnogi su i čistili i „liječili“ stare knjige (bili su to: /danas časna sestra/ Jasna, Marina, Bane, Jasmina, Svetlana, Vesna, Ivana, Dinko, Dijana, Đurđica, Igor i Filip i dr.). Kasnije su se priključili Eržika Rihter, Zorica Svirčev, Bernadica Ivanković, Oliver Kajari… Brojni su zavičajnici rado dolazili u knjižnicu pregledati fond, neki su ju upotpunili ili širili svijest o njezinu značaju kako je to činio Naco Zelić u Hrvatskoj.
Napravljeni su prvi inventari, a oko 5500 knjiga i oko 100 naslova periodike smješteno je u nekoliko prostorija: Fond stare i rijetke knjige – „RARA“, Zavičajni fond, Osnovni fond i Fond strane knjige. Ovakav fond nije dugo ostao u ovim prostorijama budući da je uslijedila velika adaptacija župnog doma 2011. godine.
Drugo svečano otvorenje knjižnice
Iako je knjižnica 1996. imala kompletni fond na policama, zbog renoviranja župne kuće 2011. godine preseljen je na tri lokacije: dio je ostao župi sv. Roka, manji dio je stavljen u Spomen-kuću prof. Bele Gabrića, a veći dio u Pastoralni centar Augustinianum. Odmah se postavilo i pitanje što će biti sudbina ove knjižnice s desetak tisuća svezaka (knjiga i periodike) koja više nije mogla biti smještena u isti prostor. Odlučeno je da će u župi biti isključivo fond zavičajne knjige i periodike, uz staru i rijetku knjigu te dio teološke literature potrebne studentima Teološko katehetskog instituta.
Tako je zavičajna knjižnica Ivana Kujundžića, obogaćena zaostavštinama pokojnih kulturnih djelatnika, kao i suvremenom nakladničkom produkcijom, dobila svoj novi smještaj i sasvim novi pristup. „Novi“ fond ima oko 2000 knjiga i zavičajne periodike te staru i rijetku knjigu. Sve ostale knjige, kojih je bilo desetak tisuća ostale su u Augustinianumu. Kasnijom odlukom Katoličkog društva Ivan Antunović dio knjiga ostaje u Biskupijskoj knjižnici, a ostalo će biti ponuđeno hrvatskim institucijama i udrugama.
U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja svećenika, književnika, bibliografa i prevoditelja Ivana Kujundžića 1. lipnja 2012. svečano je otvorena obnovljena Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivana Kujundžića, koja na najbolji način svjedoči o radu i djelu ovoga istaknutog duhovnog i kulturnog djelatnika, kako u povijesti Crkve tako i hrvatskoga naroda u Bačkoj.
Iznimno vrijedan fond
Zasigurno je za mnoge bibliofile fond stare i rijetke knjige te molitvenika najzanimljiviji. Ovdje su čuvaju knjige koje svjedoče o razvoju jezika, o tehnici tiskanja knjiga, o razvoju misli i ideja, o duhovnom miljeu ondašnjeg vremena. Kakav je osjećaj uzeti u ruke knjigu iz 1655. godine? Kao da je povijest prošla kroz ruke. Upravo je iz te godine najstarija knjiga koju posjeduje ova knjižnica.
Najstarija zavičajna knjiga je Uzao serafinski (naški) goruće ljubavi Lovre Bračuljevića tiskana 1730. u Budimu u kojoj je autor 100 godina prije Vuka Karadžića iznio načelo „piši kako govoriš“. On savjetuje „da se piše kako se govori i izgovara, onako se može i u knjigah štiti“.
Od ostalih zanimljivih autora, spomenimo Franju Bodolskog, Blaža Modrošića, Antuna Josipa Knezovića, Emerika (Mirka) Pavića, Đuru Rapića iz Gradiške, Grgura Peštalića, Nikolu Kesića, Stjepana Grgića, naravno i Ivana Antunovića. Iznimno ja bogat fond starih zavičajnih molitvenika na narodnom jeziku, prikazan i na izložbi u okviru Dužijance (7. kolovoza 2007.).
Knjižnica čuva knjige zavičajnih autora (po tri primjerka), kao i zavičajnu periodiku.
U knjižnici se nalazi jedan dio arhivske građe u kojoj su fotografije i različiti dokumenti iz zaostavština više značajnih osoba koje su darovale svoje knjige i arhivu (prof. Bela Gabrić, Jakov Kopilović i drugi).
Knjižni fond obogatili donatori
Prigodom pripreme fonda za otvorenje knjižnice 1996. godine, nađene su i knjige župnika koji su vodili župu sv. Roka, primjerice Blaška Dekanja te pokoja knjiga Marina Šemudvarca. Iz toga pripremnog razdoblja valja istaknuti arhivsku građu, vezanu ponajprije uz župu sv. Roka a potom i uz brojne vjerske i kulturne događaje i osobe. Kako je knjižnica u javnosti dobila i veću pozornost, tako su se pojedinci javljali sa željom uključivanja vlastita fonda u knjižnicu kako bi se njime mogao služiti veći broj osoba.
Povremeno u knjižnicu stižu knjige kako pojedinaca tako i ustanova, od koji možemo istaknuti tavankutskog učitelja Ivana Prćića, u čijim se knjigama, kao i u knjigama ostalih donatora, nalaze ex librisi. Stižu povremeno i knjige naših Subotičana iz Hrvatske, među kojima su dr. Ante Sekulić, o. Tomo Vereš, Naco Zelić, a pridružuje se i Matica hrvatska obogativši fond starom hrvatskom knjigom. Zanimljivo je da je Mađarski konzulat darovao Enciklopediju Britanicu.
Udovica pokojnog pjesnika Jakova Kopilovića (1918. – 1996.) daruje knjižnici cjelokupnu zaostavštinu, kako knjižnu tako i rukopisnu građu uz rukom ispisan inventar knjiga. Ovo je dar od neprocjenjive vrijednosti jer se sastoji mahom od knjiga zavičajnih autora. Gotovo jednako je vrijedan dar znanstvenice, spisateljice i profesorice, posebice s područja vjerskoga, književnog i jezičnog odgoja i obrazovanja prof. dr. sc. Ane Gabrijele Šabić (1950. – 2000.), nakon čije je prerane smrti u Zagrebu, više od tisuću knjiga darovano knjižnici. Riječ je o knjigama iz područja književnosti, jezika i obrazovanja. Nakon još jednog odlaska, velikana likovne kulture Hrvata u Subotici, Stipana Šabića (1928. – 2003.), supruga Justina popisuje knjige, napose likovne umjetnosti, i neke od njegovih slika i daruje ih (tada Institutu za kulturu povijest i duhovnost „Ivan Antunović“) knjižnici.
Za svog života, veliki bibliofil i čuvar kulturne baštine Hrvata u Bačkoj, Bela Gabrić kontinuirano prikuplja ne samo knjige i časopise, kalendare, već i rukopisnu i tiskanu građu koja predstavlja raritetni fond – naime, sačuvao je stare dokumente, različite tiskovine u kojima se spominju osobe, događaji i to tematski posložio kako bi se o određenoj temi moglo što više informacija naći na jednom mjestu. I on ostavlja jednu od najvećih vrijednosti – cjeloživotno prikupljanu građu, a župi svetog Roka ostavlja i svoju kuću koja je dom knjige i riječi.
Brigu o knjižnici vodio je i župnik župe sv. Roka mons. dr. Andrija Anišić, a značajnu potporu davao je i svojedobno predsjedavajući Društva mons. dr. Andrija Kopilović.
Registracija knjižnice
Knjižnica je u sastavu Katoličkog društva Ivan Antunović, ranije Instituta, i kao takva zbog društvenih okolnosti (koje nisu bile naklonjene Katoličkoj Crkvi) nije bila registrirana, te nije imala status koji bi joj omogućio dobivanje financijskih sredstava. Stoga je knjižnica bila razlogom osnivanja Hrvatske čitaonice, udruge koja već od 2002. godine vodi brigu o knjižnom fondu, o programima, o dopunjavanju fondova… No, sva knjižna imovina je i dalje u vlasništvu Društva.
Na svojoj sjednici održanoj 5. studenoga 2018., Vijeće Katoličkog društva Ivan Antunović donijelo je Odluku (OV-2018-30) o registraciji Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić, te je za voditeljicu imenovalo (potvrdilo) članicu Vijeća i pročelnicu Odjela – Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić, prof. Katarinu Čeliković, knjižničarsku savjetnicu. Ovom Odlukom se ne osniva knjižnica, već je pristupljeno registraciji u matičnoj, Gradskoj knjižnici Subotica. Knjižnica je 24. prosinca 2018. godine registrirana i upisana u registar te se sada nalazi u sustavu knjižnica Srbije.
Programi
Knjižnica, napose ova zavičajnog karaktera, skuplja, stručno čuva i daje na korištenje građu vezanu uz narod i Katoličku Crkvu. Stoga je jasno kako je njezino djelovanje iznimno važno za sve one koji se žele stručno baviti kulturnom poviješću, tematiziranjem naše hrvatske baštine.
Knjižnica se svojim djelovanjem uključila u brojne aktivnosti:
– aplicirala je preko Društva na natječaj Ministarstva kulture i uspjela dobiti sredstva za uređenje – izradu dijela polica
– kontinuirano uvezuje zavičajnu periodiku
– uključuje se u program Dužijance, napose u književne večeri; izložbu „S Božjom pomoću“ – iznimno uspješna bila je izložba starih molitvenika na narodnom jeziku i brošura s bibliografijom molitvenika (autorice Katarine Čeliković)
– brojne su publikacije ušle u proces digitalizacije u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata i sada se mogu čitati na internetskoj stranici ZKVH-a
– fond je bio na raspolaganju domaćim istraživačima i učenicima, ali i iz Hrvatske i Mađarske
– knjižnica je preuzela suorganizaciju Pokrajinskog susreta pučkih pjesnika „Lira naiva“ što se uspješno održava od 2003. godine
– uključena je u program Godine hrvatskih velikana (u suradnji sa ZKVH-om) – u organizaciji predavanja, manifestacija, pisanja o velikanima, njegovanja kulture sjećanja (polaganje cvijeća na grobove), kao što su Ivan Kujundžić, Ante Jakšić, Aleksa Kokić, ove godine Pavao Bačić i drugi…
Pogled u budućnost
Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivana Kujundžića gnijezdo je sastavljeno od knjiga, časopisa, novina, kalendara, u njoj je zavičajno hrvatsko knjižno blago. Ona je tu kao spomenik ali još više kao svjetionik kojim se osvjetljava prošlost s jasnim i ponosnim pogledom na budućnost. Vjerujemo u suvremenu knjižnicu koja može odgovoriti na zahtjeve istraživača, jednako tako i u novo vodstvo knjižnice koju im predajemo nakon srebrnog razdoblja brige i posvećenosti ovom blagu. Sada je knjižnica u rukama mlađih entuzijasta – ponajprije novog predsjednika Društva Ivan Antunović vlč. Josipa Štefkovića i nove pročelnice, knjižničarke Tatjane Pelhe koji će nastaviti prikupljati, obrađivati, čuvati i činiti dostupnim naše kulturno dobro.