Igor Divković
Vijuga put.
Vijuga put.
Krivuda cesta.
Vrluda drum.
Šizi um.
Na kušnji karizma.
Na djelu šizma.
Bubaju zvona,
sred Jerihona.
Bubaju zvona,
sred Jerihona.
Jeka leleka,
svima znana.
Proći kroz vrata,
amo i tamo,
čuti taj krik,
iznutra, izvana.
Proći ta vrata,
amo i tamo,
kušnuti kušnju,
grohotni grijeh.
Spoznati bitak,
potočić plitak,
spokojan, sit,
platiti ceh.
Vijuga put.
Krivuda cesta.
Praši se drum,
iza dobroga ata.
Na pragu Jerihona
kruni me kum,
kozmičkom krunom
svemirnog zlata.
Srkni sake
Ah,
da sam te
ranije
srela,
kao što sam,
oduvijek,
htjela,
bila bi japanska
princeza Ode.
Ne bih,
niti jela,
niti pila,
ali
pušila,
bome,
bih,
kao Turkinja.
Oh
merci beaucoup
za nimfetu!
Muchas gracias
za Violetu!
Puno hvala
za koketu!
Pink lady
gušta na grani,
a lastavica
u letu.
Zera rahatluka
Nešto,
u mojim grudima,
lepršavo
i slatko,
škakljuca,
šapucka,
smijucka,
tjera,
vazda,
u san,
da,
s noću,
zamjenim dan.
Da šutim,
anđeoski se smiješim,
laganini,
sevdali,
krepavam.
Opčinjen.
Obuzet.
Oduzet.
Istovremeno
kažem:
Dobro jutro slastičari –
Laku noć muzičari,
odsvirat ću ja,
već,
svoje.
Ispod rebara teferič;
rahatluk,
halva,
šerbe.