piše: Lada Franić-Glamuzina
Draga Sonja,
čitam uvrede na račun učitelja ispod raznih medijskih vijesti i članka te se pitam tko su ti ljudi koji se nabacuju pogrdama na najuzvišeniji posao na svijetu?
Draga Sonja, u našoj domovini je postala moda nabacivati se blatom na profesore, učitelje, odgajatelje – postali smo dežurni neradnici, uhljebi i krivci za razne frustracije u društvu.
Mi smo dežurni lijenčine s beskonačnim godišnjim odmorima. Nas se tretira kao niža bića. Nitko to ne sprječava, nitko ne postavlja društvene vrijednosti na pravo mjesto.
Draga Sonja, pitam se kakav je to narod koji pljuje po svojim učiteljima?
Činjenica jest da su prosvjetari zapravo plaćeni mizerno i jadno, sastavlja se kraj s krajem. No, vidi paradoksa, kad u obitelji dijete naraste za polazak u školu, ti isti ljudi pozorno biraju koja učiteljica i profesorica će voditi njihovo dijete kroz zavrzlamu obrazovanja, ali ponižavanje tada ne prestaje…i dalje postoji nemali broj roditelja i javnog mijenja koji misle da su stručni i kompetentni pa se upliću u struku i daju „savjete“.
Nažalost, općeprihvaćeno mišljenje je da posao poučavanja može obavljati, doslovce, skoro svatko tko ima volje.
Zapitaju li se ikad dežurni dušebrižnici otkud toliko kvalitetnih liječnika, informatičara, kvalitetnih drugih zanimanja?
Tko ih je to naučio?
Tko stvara sve te kvalitetne znalce koji se mahom sele iz RH, a gdje god krenu po svijetu su u većini odlično prihvaćeni, stručni i cijenjeni…
Tko to radi?
Niču li ti kvalitetni i obrazovani ljudi k’o kopriva pokraj puta ili je u njih uloženo mnogo stručnog umijeća, znanja, truda?
To što smo mi, učitelji, u sebe desetljećima ulagali veliku količinu znanja i vještina da bismo s lakoćom i stručno prepoznali sve što se pojavljuje praksi te se usmjerili na ono bitno za pravilan i kvalitetan odgoj i obrazovanje svakoga učenika te na human i kvalitetan način mlado biće priveli spoznaji i civilizaciji – to jest zapravo tih i trnovit put.
Draga Sonja, taj put svakoga učitelja nitko ne zna i ne vidi jer to je rad u tišini i zavjetrini daleko od očiju javnosti, to je intimna i stručna bitka svakoga učitelja, a rezultati učiteljskoga rada vide se tek nakon nekoliko desetljeća kad naši učenici odu iz škole graditi svoj život.
Draga Sonja, zapitajmo se živimo li u 21. stoljeću gdje je znanje moć više nego ikada, a ponašamo se prema prenosteljima znanja kao prema državnim neprijateljima. Sve to loše utječe na učenike i njihove domete, te osobe pljujući na učitelje, nesvjesno, režu krila svojoj djeci i unucima.
Zapitajmo se kome odgovara da se učitelji, profesori, odgajatelji sataru u papar, da im se podrežu krila, da ih se koči i sputava, kome odgovara da se njihovo znanje, telenat, vještine omalovaže? Kome to smeta i zašto? Zapitajmo se kome želimo povjeriti svoju djecu i unuke? Kome?
Hoćemo li ih dati ulici ili tim ljudima koji odmaraju preko ljeta 4 tjedna, a ostalo vrijeme su na edukacijama, na planiranjima i pripremama za naš podmladak, za vašu djecu.
Zar javnosti nije stalo da ti ljudi budu normalni, kvalitetni, educirani, stručni, vješti da daju korisne savjete, da kvalitetno usmjeravaju učenike, da budu stručna podrška u roditeljstvu koje je sve zahtjevnije???
Pitam se otkud toliko jala, bijesa i nerazumijevanja prema intelektualnom zanimanju učitelja?
Kako to da se ne može razabrati da biti učitelj nije isto kao i biti orač na polju? Biti učitelj nije isto što i biti radnik u tvornici, liječnik u bolnici, berač duhana, pomorac!
To je zanimanje visokoobrazovanih osoba i iznad svih je zanimanja, oprostite svi, ali to je poziv i zvanje! Nitko nema prava petljati se u ono za što nije obrazovan.
Oprostite svi, ali nitko od učitelja se ne bi usudio dijeliti savjete tokaru, trgovcu, frizerki, liječniku, ali većina ih se bez i malo pardona petlja u učiteljsku struku.
Draga Sonja, pozdrav tebi i Berlinu iz online učionice u kojoj ništa ne radim, odmaram, dangubim, imam produženi beskrajni godišnji odmor, a primam plaću jer sam se uhljebila i nije me briga ni za koga i ni za što…
Hvala što me podržavaš!
Tvoja Lada