stihovi i foto: Igor Divković
Bostan saraj
Naša stepa.
Naša tajga.
Naše gore
zelen list.
Naša ovca.
Naša koza.
Limunada.
Slatka boza.
Žuta jurta.
Žuta ćurta.
Topot konja.
Rika bika.
Srk kajmaka,
halva slasti,
teferiči,
mrs i masti.
Naša ovca.
Naša koza.
Limunada.
Slatka boza.
Nek’ propadne
hitar vakat,
kan(At), za njim,
neće plakat.
Put svile (Gazel)
Eva je voljela svoje kruške!
I ja sam volio Evine kruške!
Sunce, more, pijesak i frutinada.
Krušik je (k)raj gdje rastu kruške.
Pod velom svile, krile, Evine kruške.
Slađahnom sladoledu smiješile Evine kruške.
Plavom Jonom plivale leđno, ronile potrbuške.
Moru se davale, slatko spavale, Evine kruške.
Na Rodosu rođendane slavile Agati.
Na Zakintosu, tamošnjoj, zlatnoj Zlati.
Na Lezbosu Ajazosi, Erezosi i Petri.
Levantski vjetri njišu anadolijske vlati!
Putom svile pjevaju heksametri!
Bizantskom kronosu klatno se klati!
Eto i Sunca
Jutros su anđeline
letjeli zrakom,
umjesto ptica i lišća.
Priprosti puk,
od čuda,
nije mogao doći
k’ sebi,
već.
odmah k’ meni,
a
i
kome će
priprosti puk,
ako ne k’ meni,
k’ meni,
k’ meni.
Eto i Sunca
(s neba u rebra)
k’ meni,
ah, k’ meni,
eh, k’ meni.
Jutros je
žareno Sunce
zlatilo i sjajilo
dalekoj Mikronezi,
Polinezi,
zlatnom Japanu.
Jutros su, aferim,
na mome divanu,
zorom dozorile
mirisne misirske dinje,
eh misirske dinje,
ah, miris misirskih dinja.
Slađahne, mlađahne misirače!
Naleti i nargila
i kava
i halva
i čaj
i ćurta.
Nomadu je kuća
jurta.
