Jadranka Bagladi izrađuje ukrase u kojima je sadržana tradicija naših predaka
prilog: Sonja Breljak
foto: Jadranka Bagladi
Oduvijek me nešto privlačilo i “vuklo” detaljima koji pripadaju folkloru, tradiciji, starinama, utkanim u novo i suvremeno.
Rado sam gledala i nosila čipke i druge ukrase koje su nekada ručno radile, plele, vezle ili kukičale naše mame ili bake. I danas držim do toga.
Za nedavnog boravka u Zagrebu, gdje sam na jednom od posljednjih većih okupljanja prije ove korona pošasti, primila nagradu “Uspješne hrvatske žene” kojom me zajedno s druge 22 žene iz cijeloga svijeta, nagradila Mreža hrvatskih žena, ponesom sobom i večernju torbicu ukrašenu zlatnim vezom Slavonije, dar moje drage teta Lize iz berlinskih “Brođana”.
Upoznah za tog boravka i Snježanu Jurišić iz Hrvatske matice iseljenika koja je i poslovno i privatno isto tako oduševljena folklorom i tradicijom. Snježana je oko vrata imala predivnu crvenu ogrlicu u više nizova koju mi je ponukana mojim oduševljenjem i zanimanjem nabaviti istu ili sličnu, smjesta darovala.
Takav tradicijski nakit, reče mi, radi njena prijateljica pa se nada dobiti takvu ogrlicu ponovo.
Ona se zove Jadranka Bagladi i na naše oduševljenje njenim modnim detaljima, koji se daju vidjeti na društvenim mrežama, uputila nam je nekoliko riječi o svom radu.
“Sigurnim putem išla sam svoj čitavi radni vijek. Punih 37 godina staža odradila sam u nekoliko odjela INA-e.
Svo to vrijeme, nosila sam u sebi ljubav i strast za nečime sasvim drugačijim. Moda je oduvijek bila područje u kojemu sam se željela okušati.
Službeni početak mojeg modnog obrazovanja dogodio se u 2008. godini, kada sam se odlučila obrazovati u izradi nakita, i to na Narodnom sveučilištu Sesvete, Narodnom sveučilištu Dubrava te Pučkom otvorenom učilištu Zagreb.
Kroz svoj sveučilišni angažman i sudjelovanje u zadruzi Etnoraj ogrlice, predstavljala sam svoje radove na raznim skupnim, ali i samostalnim izložbama.
Nadalje, držala sam i radionice u Etnografskom muzeju Zagreb, Samoborskom muzeju, osnovnim i srednjim školama, Hrvatskoj kući „Materina priča“, Crnogorskom domu, Njemačkom kulturnom centru, Školi folklora Koprivnica i pri mnogim drugim manifestacijama.
Sudjelovala sam i u brojnim projektima u kojima je nakit igrao važnu ulogu, kao što je EU projekt Leonardo da Vinci, dok sam sa svojim nakitom obišla velik broj gradova EU. Istaknula bih izložbe održane u Bruxellesu, Budimpešti, Beču, Bratislavi, Tivtu, Šopronu, Koljnofu, Pečuhu i Mohaču. Čak i u vrijeme korone, uspjela sam održati devet radionica koje su bile sjajno prihvaćene.
Osim tradicijskog nakita Republike Hrvatske, izrađujem i nakit ostalih EU zemalja. Znanje naučeno na internacionalnim radionicama potrebno je kako bi se pravilno dočarao izvorni nakit svake zemlje.
Kreativni proces započinje odabirom postojećeg komada tradicijskog nakita, nakon čega mu se dodaje suvremena nota, kako bi postao nosiv i aktualan u našoj modernoj svakodnevici. Finalni proizvod procesa jest originalan rad, unikatni komad koji nosi posebnu vrijednost.”
Predivan rad Jadranke Bagladi i prelijepi modni detalji, ukrasi koji modernom dodaju i dašak tradicije i kulture naših predaka. I nose se s puno dostojanstva.
…
..