Predskazivač 2 – nova knjiga književnice Sonje Smolec
prilog: Tamara Modrić Zagorac, urednica knjige
Znanstveno-fantastični romani Predskazivač (projekt A.N.R.A.D.) i Predskazivač 2 (Prijatelj) dio su istoimene trilogije književnice Sonje Smolec.
Prvi dio – Predskazivač (projekt A.N.R.A.D.) – bavi se temom zadiranja u ljudski genski kod.
Radnja romana prati Ivora Horvata, mladog znanstvenika koji krajem 90-ih oboli od Alzheimerove bolesti, neposredno pred obranu doktorata. Njegova mentorica i kolegica, dr. Irena Kalinski, uporno i tvrdoglavo traži rješenje za sada još uvijek neizlječivu bolest.
Dana 22. siječnja 1998. godine pokreće kontroverzni projekt A.N.R.A.D. Koristeći dopuštene, ali i nedopuštene metode liječenja, na granici medicinske etičnosti, uspijeva u svojoj namjeri i Ivor je uistinu otpušten iz bolnice kao zdrava osoba. Ali u potpunosti? Naime, počinju se događati neobične pojave koje se nastavljaju i krajem 2016. te početkom 2017. godine, kada Ivorov sin Marko nenadano počinje predskazivati buduće događaje…
U Predskazivaču 2 (Prijatelj) pratimo idiličan život dr. Horvata čija je mala obitelj u međuvremenu obogaćena toliko željenim djetetom. I kada je sve konačno “sjelo na svoje mjesto”, dr. Horvat pronađen je mrtav ispred svog ureda na Zavodu za humanu genetiku.
Za sobom je ostavio trudnu suprugu i petogodišnjeg sina Marka. Neobične pojave, najavljene u prvom dijelu trilogije, koje su uslijedile u Ivorovu životu nakon što je izmijenjen njegov genski kod, naslijedio je i njegov sada osamnaestogodišnji sin. Marko je, naime, u stanju izazvati vizije pomoću gitare koja postaje medij te neobične komunikacije.
Međutim, nepoznat Prijatelj koji mu se počinje javljati putem e-maila, naslutio je njegove sposobnosti i želi s njim stupiti u kontakt.
Jesu li njegove namjere posve iskrene? Što se krije iza ponuđene pomoći? Želi li netko nastaviti davno započeti projekt A.N.R.A.D.? Je li Marko uistinu u životnoj opasnosti?
Zajedno s Markom i Prijateljem čitatelj kreće u obilazak zagrebačkih kvartova, a dinamična i napeta radnja izmjenjuje se na relaciji Zagreb-Samobor.
Sonja Smolec u oba nastavka Predskazivača otvara uistinu intrigantnu temu ljudske genetike. Uz mnoštvo znanstvenih informacija koje su vješto ukomponirane u priču, radnja ni u jednom trenutku ne gubi na svojoj dinamičnosti te na onom iščekivanju koje se može sažeti u “što će dalje biti”.
Uza sve to, romani su suptilno upotpunjeni nježnom i romantičnom pričom koja se odvija između Marka i njegove školske kolegice Tanje s kojom ide u isti razred.
Dakle, kada se spoje svi ti “sastojci” nužni za dobru priču, možemo reći da imamo romane u kojima će podjednako uživati young-adult čitatelji, ali i njihovi roditelji.
Sonja Smolec (Pula, 1953.) poznata je književnica za djecu i mlade. Između ostalih nagrada, za svoj roman Marama s bubamarama (Naklada Semafora, Zagreb) 2017. osvojila je nagradu Mato Lovrak.
IZ RECENZIJA
Sonja Smolec u romanu problematizira u našoj književnosti slabo ili nikako dosad beletriziranu temu genetskog inžinjeringa. Roman je dvodijelno strukturiran pri čemu jedna fabularna linija prati sudbinu mladog znanstvenika Ivora koji obolijeva od inačice Alzeheimerove bolesti, a od koje ga kolegica znanstvenica uspijeva izliječiti uz pomoć intervencije u gensku strukturu. Međutim, to uzrokuje nenadane posljedice koje se odražavaju kako na Ivoru, tako još i više u budućnosti na Ivorovu sinu Marku (glavnome protagonistu drugog fabularnog tijeka) koji kao rezultat genetičkog inžinjeringa, a posredstvom očevih naslijeđenih gena ovladava sposobnošću predviđanja budućnosti. To je motiv posredstvom kojega autorica otvara nove rukavce priče i uvodi nove likove čija će pohlepa i pokušaji manipulacije Markovim nesvakidašnjim sposobnostima ovu dotad znanstveno-fantastičnu štoriju obogatiti elementima kriminalističkoga i trilerskoga žanra. No, ovakva višežanrovska fabularna potka tek je okvir i predložak za autoričinu ozbiljnu problematizaciju bioetike, za tematizaciju savjesti, manipulacije, krivnje i iskupljenja, ali i za analizu čovjekove samosvijesti i odnosa prema sebi kao jedinki koja svojim postupcima utječe na tijekove života drugih ljudi te slobodi koju si pritom uzimamo u preusmjeravanju tuđih sudbina.
Božidar Alajbegović, izvod iz recenzije
Pisanje Sonje Smolec, istaknute i vrlo plodne hrvatske književnice, u sebi sadrži uvijek onaj važan skok, iz stila u stil, iz žanra u žanr, iz jednog tematskog bloka u onaj drugi. I dok mnogi domaći autori vrlo često zastanu u jednom proznom ili poetskom diskursu, drugi ga, poput Sonje Smolec, stalno i iznova nadograđuju, tražeći nove teme i sadržaje kako bi svoju publiku – a slobodno možemo reći da je spomenuta autorica ima i to u rasponu od 7 do 77 – držala u stalnom iščekivanju novoga.
Predskazivač (projekt A.N.R.A.D.) upravo je nešto takvo: svojevrsna bioetička distopija fokusirana na temu intervencije u ljudski genski kod ne bi li se uklonilo određene nedostatke na našim raspadljivim i boležljivim tijelima. Prema konceptu romana, pratimo dvije linije radnje koje zacijelo završavaju u akmeu na samome kraju: prva je ona o Ivoru, mladom znanstveniku pred doktoratom koji krajem 90-ih pobolijeva u vrlo mladoj dobi od Alzheimerove bolesti, te njegovoj nadobudnoj mentorici koja uporno i tvrdoglavo traži rješenje za sada neizlječive bolesti, dok je druga linija radnje ona vezana uz njegovog sina Marka, koji nenadano, krajem 2016. i početkom 2017., počinje predskazivati i uviđati buduće događaje.
Roman, iako žanrovski jasno definiran kao vrsta SF-a, pisan je i za mlađu publiku, pa ga svakako mogu pročitati i tinejdžeri, tim više što za naše prilike otvara rijetke teme poput etičnosti određenih biomedicinskih eksperimenata kao i mogućih problema koji nastaju kod ljudske intervencije u stvari koje čovjek, na današnjem stupnju razvoja, relativno slabo razumije (primjerice, jedinstvenost tijela i psihe, odnosno duše, odnosno jedinstvenost ljudskog iskustva života kao nečega u što možda ni ne možemo intervenirati, a da pritom ne očekujemo određene posljedice). S druge strane, roman otvara pitanje svijesti kao vrlo važnog gradivnog elementa stvarnosti oko nas koju smatramo objektivnom, neoborivom i čvrstom, no koja će u određenim okolnostima poskliznuti i posrnuti u pitanja o “inadekvatnosti svemira” u kojem se nalazi. Uz ovo, iako sama faktura romana ne otežava čitatelju slijeđenje radnje, pažljivim čitanjem, kao i u svim dosadašnjim djelima Sonje Smolec, uočavaju se ona mala, pažljivo ubačena intertekstualna tkanja koja kod pažljivijeg čitatelja zahtijevaju dodatne interpretacije.
Milan Zagorac, izvod iz recenzije