JE LI POTJEH NAŠAO ISTINU

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Živim u Slavonskom Brodu u gradu u kojem se ništa ne događa. Ništa spektakularno, ništa za naslovnice nacionalnih glasila. Lokalni političari …blijede preslike njihovih važnijih rođaka u Zagrebu. Ipak izbjegavam riječ provincija. Izbjegavam ju, jer znam da sada …pored mene u Brodu živi i radi desetak Brođana koji bitno mijenjaju svijet, koji su aktivni u jednoj globalnoj svjestskoj akciji i koji ne poznaju općinske atare, nego im je cijeli svijet zavičaj.
Samo što ovoga časa nitko nije svjestan njihove veličine i njihovog značaja. Ako netko i jest svjestan onda čini sve da bi omalovažio njihove uspjehe i da bi ih učinio prosječnim.
Nekoliko naših sugrađana stekli su već svjetsku slavu, ali to nisu postigli živeći i radeći u Brodu. Postigli su to u dalekom svijetu.
Ne bih ih sada nabrajao. Na njih me dnevno podsjećaju nazivi ulica, trgova, galerija, škola… u gradu. Na njih me podsjećaju spomenici podignuti njima u čast.
Zašto je tako …razmišljam danas. Na glavni gradski trg je upravo postavljen spomenik Ivani Brlić Mažuranić, valjda najslavnijoj Brođanki.
I građani su to prihvatili s oduševljenjem, ali 80-tak godina prekasno. Jer nekada dok je živjela u Brodu i pisala svoje „Priče za djecu“, nije baš bila prihvaćana s takvim oduševljenjem.
Jedna od njenih priča je i „Kako je Potjeh tražio istinu“. Glavni junak Potjeh bio je, za razliku od svoje braće Ljutiše i Maruna odan istini i tražio ju je cijeli svoj kratki vijek da bi po njenim načelima mogao organizirati svoj skromni život.
Nije se to svidjelo Bjesomaru slugi zla. Na svaki način ga je pokušavao spriječiti u tome.
Sretnem Potjeha danas na šetnici pored Save. Ovjekovječen je u bronzi …Brođani su i njemu upravo podigli spomenik. Sjedi Potjeh na zidiću pored šetnice i izgleda kao da se odmara. Iz torbe mu viri bjes, zločesti suputnik, kojega mu je dodijelio Bjesomar. Potjeh djeluje kao da još nije pronašao istinu, ali zna da to mora učiniti.
Stotine sugrađana prolaze pored njega. Neki zastanu, fotografiraju se s njim, produže dalje.
Istina koju je Potjeh tražio je svuda oko nas, ali nitko ju ne može i ne želi vidjeti. A istina jest da su građani Broda u vrijeme dok je Ivana živjela među njima bili nepravedni prema njoj. Istina jest da je zbog toga oboljela i konačno umrla kao i njen Potjeh …tražeći istinu.
Istina jest da se od tada ništa nije promjenilo u Slavonskom Brodu. Istina jest da nitko ne želi vidjeti istinu kojom smo okruženi. Istina jest da smo u govnima do grla i istina jest da smo si sami krivi za takvo stanje.
To mi sve kazuju brodski spomenici raspoređeni bez ikakve loše nakane, ali raspoređeni tako da opominju …dovoljno prostora između njih za razmisliti.
Pođimo redom. Prvi spomenik je na Trgu pobjede i podignut je u spomen Anti Starčeviću ocu domovine. On nam je rekao istinu. Rekao nam je kako možemo biti sretni u vlastitoj državi. To je ta istina koju Potjeh traži, jer ju je zaboravio.
Idući spomenik odaje već svojom nadnaravnom veličinom da se ne radi o istini. Spomenik je to Tvorcu hrvatske države dr. Franji Tuđmanu. On je kao Bjesomar iz Ivanine priče pokušao obmanuti Potjeha. Istina jest da je on stvorio hrvatsku državu, ali istina jest da je stvorio i sustav na koji će se ta država uništiti i porobiti gore nego što je to ikada u povijesti bilo. Istinu o tome Brođani ne žele znati, ali ne žele znati i da ju netko traži.
Nekoliko koraka dalje je Ivanin spomenik. Sjedi spokojno na trgu ispred kuće u kojoj je živjela, okrenula leđa dvojici velikana. I ona zna istinu o sretnom i ispunjenom životu, ali nje se to više ne tiče, jer ona je konačno pronašla svoj spokoj.
A Brođani!? Oni tu istinu žive dnevno. S uplatnicama u rukama, žurno i nervozno se kreću između spomenika, rješavaju dnevno sve veće i veće probleme. Istina im je postala veliki i nepremostivi problem. Istina jest da u Ustavu države koju je Tuđman stvorio stoji da svako ima pravo na dostojanstven život i da ima pravo živjeti od svoga rada.
Ali istina jest da u Brodu možeš dobiti posao samo ako imaš odgovarajuću stranačku iskaznicu i ako držiš jezik za zubima. Koju istinu želiš? Možeš birati!
Progovoriš li istinu, proći ćeš kao i Ivana. A tko želi završiti u duševnoj bolnici!? Ne umiruje ni mogućnost da će ti Brođani zbog tvoje istinoljubivosti za 70 godina podići spomenik.
I na kraju šetnje tragom brodskih spomenika umorni Potjeh na obali i pitanje …isplati li se tražiti istinu? Iz priče znamo da ju je Potjeh našao, ali mu nije više koristila. Koristila je njegovoj braći da se okrenu na pravi put.

Ovo je opis stanja u jednom gradu u Hrvatskoj u proljeće 2011. U Hrvatskoj je puno gradova i u svima su iste dvije istine. Istina kakva bi trebala biti i istina kakva jest. Od istine kakva bi trebala biti svi zaziru, jer ih istina kakva jest opominje da će proći kao Ivana Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.

Neki dan me zvao znanac iz Kanade. Imao je u Slavonskom Brodu software tvrtku, ali mu istina kakva jest nije dopuštala dostojanstveno živjeti. Digao čovjek sidro, uputio se u daleki svijet i pronašao mjesto i ljude koji znaju cijeniti njegove sposobnosti.
Žao mu je što je morao napustiti voljeni grad i voljenu domovinu, ali nije imao izbora. Pita me šta mislim dokle će ljudi dobrovoljno robovati sustavu koji ih uništava.
Ne znam odgovor, ali znam da su svi Hrvati duboko upali u zamku i da samo hrabrost pogledati pravoj istini u oči može spasiti stvar.
I znam samo da je Potjeh jedini Brođanin koji je to učinio. A Potjeh je samo jedan izmišljeni lik iz jedne od bezbroj bajki Ivane Brlić Mažuranić.