ROG ZA SVIJEĆU

piše: Sonja Breljak

Berlin/ Izbori za 10. saziv Hrvatskog sabora su pred vratima. A nisu morali biti. Žurno raspuštanje Sabora i raspisivanje izbora unijelo je dodatnu zbrku i nestabilnost u vrijeme kad su mjesecima već dovoljno stresne glavne teme, koronavirus i posljedice potresa u Zagrebu a bome i svakodnevno podrhtavanje tla u glavnom hrvatskom gradu.

Toliko se vladajućima žurilo da nisu stigli donijeti niti zakon o obnovi potresom ranjenog grada već su prednost dali osvajanju novih, dugoročnih saborskih fotelja na uštrb brže pomoći ljudima.

U izbornoj  utrci za mjesto 151. zastupnika za Hrvatski sabor sudjeluju 192 liste s 2669 kandidata, od čega su na listama 59 posto muškarci, tvrdi statistika. U Hrvatskoj su izbori u nedjelju 5. srpnja a na biračkim mjestima u inozemstvu, u subotu 4. srpnja i u nedjelju 05. srpnja.

Bilo bi konačno potrebno, za ubuduće, kad  se to već do sada nije izvelo, uvesti dopisno glasovanje. Ljudi u inozemstvu moraju prelaziti i po više stotina kilometara kako bi došli do diplomatskog predstavništva i dali svoj glas.

Pogled na događaje i život u vrijeme prijetnje virusom pokazuje kako su se brojne životne oblasti, organizirale i preusmjerile  na virtulani rad, rad od kuće, online nastavu u školama, važne virtualne konferencije, predsjedanje Vijećem EU… pa nije moguće kako je sve to izvedivo za organizirati a nije izvedivo dopisno glasovanje kao da se radi o čudima svjetskim. Svakako se mi u inozemstvu za glasanje prijavljujemo većinom elektronskim putem, preostaje samo još prijavljenima poslati izborne liste i listiće kako bi ih dopisno vratili ispunjene.

Izborna kampanja koje je skoro iza nas, pokazala je sav jad političke zbilje u Hrvatskoj. Bezidejni, neprepoznatljivi programi, populističke poruke, neumjerena samohvala, bahatost, nepostojanje polemičke i opće kulture, svođenje političke borbe na osobnu razinu i vrijeđanje. Svi obećavaju ista obećanja iz prošlih kampanja, upravo ono što u mandatu u kojemu su sjedili u saborskim klupama, nisu  ispunili niti  milimetar.

I dok birači koji žive u Hrvatskoj biraju u izbornim jedinicima od I do X, ( i XII za manjine), Hrvati koji žive van Hrvatske svoj glas daju za liste i kandidata u XI. izbornoj jedinici. E, da je tako to jednostavno, bilo bi nas prilično okupljenih oko te izborne jedinice. No, riječ “prebivalište”, unosi novi sadržaj/ zbrku u izborni proces Hrvata u inozemstvu.

Naime, XI. izborna jedinica je (Izvor: Sabor) “zasebna izborna jedinica za izbor zastupnika koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.”

Taako će za predstojeće hrvatske parlamentarne izbore, tri zastupnika birati hrvatski državljani s prebivalištem izvan Hrvatske, oni iz BiH i hrvatskog iseljeništva. Svi koji imaju prebivalište u Hrvatskoj a žive izvan Hrvatske, svoj glas će dati za izbornu jednicu prema mjestu prebivališta (od I. do X.) a ne za XI. izbornu jedinicu. Prema tome, ako, primjerice živite u Njemačkoj jako dugo ali imate  prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj, glasat ćete za liste i kandidate izborne jedinice prema prebivalištu, isto kao i onaj tko je na par dana došao u goste u Berlin. I to ako ste se i jedni i drugi prethodno registrirali kod nadleženog diplomatskog predstavništva ili drugih ureda. U protivnom, ništa ni od toga.

Dakle, za XI. izbornu jedinicu u kojoj su stranke i kandidati koji se trse zastupati u Saboru iseljeništvo, ne mogu svoj glas dati oni koji imaju prebivalište u Hrvatskoj iako dugo godina žive van Hrvatske. Paradoks je, pak, da na listama u toj izbornoj jedinici jesu većinom oni koji upravo imaju prebivalište u Hrvatskoj i s iseljeništvom i nemaju neke posebne veze.

Pođimo redom, XI. izborna jedinica će, prema glasovima birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, iznjedriti tri buduća saborska zastupnika. Ta tri saborska zastupnika  predstavljaju svekoliko iseljeništvo u svijetu i na svim kontinetima ali isto tako i Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Jasno je da teme i problemi jednih i drugih nisu ni slične pa nije ni čudno da ovakav ustroj saborskih zastupnika i ne daje nikave rezultate niti donosi promjene ni iseljeništvu a niti Hrvatima u BiH koji i sami dobro znaju što znači kad vam netko drugi izabere vlastite predstavnike. Nije onda baš ni čudno da mladi Hrvati u svijetu i nemaju volju za ovakav izraz političke volje te da se u Berlinu, primjerice, za parlamentarne izbore, prethodno registriralo tek 500 birača.

Pregledom kandidata i stranaka iz XI. izborne jedinice, u kojoj svoj glas daju birači bez prebivališta u Hrvatskoj, da se utvrditi da su kandidati većinom oni koji imaju prebivalište u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Točnije, od 106 kandidata, njih 78 je iz Hrvatske (32 iz Zagreba), 22 iz Bosne i Hercegovine, 3 iz Švicarske i po jedan iz Australije, Perua i Paragvaja.

Ili još točnije, na listi HDZ-a u XI. jedinici je 50 posto kandidata iz Bosne i Hercegovine, 7 % iz iseljeništva a 43% iz Hrvatske. Neovisna lista 14% iz BiH, 7% iz iseljeništva i 78% iz Hrvatske. Most-BIH 85%, RH – 14%, iseljeništvo -0%. Stranka s imenom i prezimenom, Pametni, Fokus ima 14%  iz iseljništva i 86% iz Hrvatske. Moja voljena Hrvatska – 12% BiH, 38% iseljeništvo i 59% Hrvatska. Ostale stranke zastupljene u XI. izbornoj jedinici: A-HSP; Demokrati, Laburisti, Za Rijeku, Zeleni; MOŽEMO!,  NL, RF, ORAH, ZAGREB JE NAŠ!, ZA GRAD; NHR, HSP, GO; REFORMISTI, HSS BRAĆE RADIĆ, UMIROVLJENICI i ŽIVI ZID, SIP, PH, HSS-SR, imaju sve kandidate s prebivalištem u Hrvatskoj i niti jednog u Bosni i Hercegovini ili iseljeništvu koje trebaju predstavljati u Saboru.

Još jednom, dakle, birači s prebivalištem van Hrvatske biraju u XI. izbornoj jedinici u kojoj su većinom (73, 6%) kandidati s prebivalištem u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini (22,8%). Koji kaos!

Jedino lista Moja domovina kojoj je na prvom mjestu Ruža Studer-Babić iz Švicarske ima veći broj kandidata iz iseljeništva (38%).

Glas svoj valja dati, treba izaći na izbore.  I glas iseljeništva treba i dalje ostati. No, nisam sigurna da moderna parlamentarna demokracija koja se zasniva na stranačkom i političkom organiziranju i shodno izbornoj utrci i rezultatima, takvoj i podjeli vlasti, poznaje ovakvo organiziranje iseljeništva kao izbornog  tijela čiji se izabrani zastupnici onda u političkoj saborskoj borbi, priklanjaju jednoj od stranačkih strana. Ruku na srce, nije do sad iseljeništvo imalo nikakvih rezultata od rada saborskih zastupnika koji ga predstavljaju a koji sad ponovo prodaju ista stara a nova obećanja.

Možda je za iseljeništvo korisniju opciju predstavlja Savjeta koji bi bio most i svakoj vladi na pomoć jer bi bio u stanju artikulirati suvremeno kretanje, profil i potrebe iseljenika prve, druge i treće generacije, novog  iseljeničkog vala ili povratnika. Uz svo dužno poštovanje, ne može to znati, osjećati niti iznijeti i prenijeti netko tko niti nogom nije čestito zagazio u ovu vodu,  okusio iseljenički kruh, društveni i ini rad i sveukupni iseljenički položaj. Pri tome, mislim na savjetodavano tijelo koje bi okupilo iseljeničke uglednike svih generacija, znanstvenike, umjetnike, aktiviste, žene, muškarce, mlade.

Takav oblik organiziranja mogao bi lijepo funkcionirati na dobrobit obiju strana, i domovine i iseljeništva i na korist i Hrvatskoj i životu iseljenika u državama u kojima žive i odnosu domovine prema njima, samo ukoliko se ne bi politički zloupotrebljavao. Takav primjer i iskustvo imali smo s prošlim izborima u Savjet koji su bili netransparentni i, barem u Njemačkoj, od strane stranke na vlasti, manipulirani.

Konkretno, na poziv za prijavu kandidata za Savjet Vlade RH za Hrvate izvan RH 2017. godine prijavilo se desetak kandidata u Njemačkoj, od čega je pet bilo žena. Nekom čudnom matematikom i izbornom geometrijom, izabrana su trojica muškaraca, sva trojica članovi HDZ-a čiji ogranci inače ovdje djeluju prijavljeni kao kulturna društva jer političko djelovanje stranaka drugih država na teritoriju SR Njemačke i nije u skladu s ovdašnjim propisima.

Na naša (pod linkovima koji slijede) svojevremena pitanja i Otvorena pisma Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH i predsjedniku Vlade, nije stigao neki posebno suvisao odgovor, niti je kome iz Hrvatske padalo na pamet otvoriti širu raspravu o ovoj temi i pojasniti (barem svim sudionicima) kako je to, pomilovan stanačkom pripadnošću, u Savjet u kojemu su trebali biti iskusni i ugledni iseljenici, izabran i mladi Ivan Karlo Stipić, skoro netom stigao iz Hrvatske u Njemačku, da bi nam se evo na ovim parlamentarnim izborima već smiješio s liste kandidata HDZ-a u XI. jedinici (koja brzopotezna karijera!) te u obrazloženju kandidature ispod nadnevka “političar” istaknuo veliko iskustvo i razumijevanje iseljeničkih tema. Eto kako ona narodna izreka “Rog za svijeću” ima svoju sliku i priliku u politici i produžetke i na ovim izborima.

Hoće li se konačno stati sa stranačkim djelovanjem prema iseljeništvu i umjesto davanja prednosti stranačkoj iskaznici početi otvarati vrata i prozore vrijednostima, sadržaju i kvaliteti? Tek tada će i domovina, obični ljudi, razumijeti svoje iseljeništvo i njegovu ljubav i cijeniti negov rad i doprinos.

Jedva čekam da ovi izbori budu iza  nas i da se realitet, pa ma kakav bio, vrati na pozornicu života. Tek onda se može sagledati i šteta i dobit. I krenuti dalje. A možda i pametnije.