piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Svako se dijete rađa s važnim limfnim tkivom u ždrijelu. To tkivo je u obliku prstena i ono tvori prvu barijeru, prvi oblik zaštite djeteta od zaraze virusima ili bakterijama.
Taj prsten se sastoji od stražnjega dijela jezika, stražnje stjenke ždrijela, dvije simetrične nepčane izrasline (tonzile ili mandule) i nosno-ždrijelne izrasline (nosne tonzile, tzv. treće mandule ili adenoida). Svako dijete ima dakle tri mandule.
Lijeva i desna nepčana mandula u ždrijelu su vidljive kad dijete jako otvori usta. Treća mandula je nevidljiva, ali je liječnik, specijalist za uho, grlo i nos može opipati prstom ili prikazati instrumentom.
Upale mandula
Ukoliko funkcija toga limfnoga prstena zakaže, dijete se razboli. Nakon što virus ili bakterija prodru u limfni prsten, dijete može dobiti upalu stjenke grla (faringitis), upalu obje, simetrične mandule ili tonzile (tonzilitis) ili upalu treće mandule (adenoitis). Ukoliko su upale česte, tada se sve tri mandule mogu povećati i postupno djetetu otežavati disanje na nos. Kod čovjeka su nos, ždrijelo, sinusi, glasnice i uho vrlo blizu, pa se upala s jednoga organa vrlo brzo širi i na ostale. Učestale upale zahtijevaju ozbiljan pristup i ne smiju se bagatelizirati.
Tijek bolesti
U dojenačko doba česte su upale nosa, ždrijela ili uha. Dijete ima pri tom povišenu temperaturu, kiše, nervozno je, ima najprije prozirni, sluzavi iscjedak iz nosa koji kasnije može postati gust i žućkast. Upala se iz nosa širi na treću mandulu ili na uho. Znak da je uho upaljeno i bolno može se dokazati blagim pritiskom prsta na srednji dio uha. To je kod upaljenoga uha bolno i dijete pri tom uvijek zaplače. Disanje na nos je otežano, pa dijete diše otvorenih usta, a u snu hrče. Ako su kod maloga djeteta upale uha česte, može se javiti gnojni iscjedak iz uha. Ako se akutna upala uha ne liječi, ona prelazi u kroničnu upala uha. Tada nastaju komplikacije; spontano može nastati otvor na bubnjiću (perforacija bubnjća), a posljedica toga je slabljenje sluha. Kod dojenčeta sa takvim učestalim znakovima nastaje fizičko povećanje treće mandule.
Izgled djeteta s povećanom trećom mandulom
Dijete koje ima povećanu treću mandulu može se prepoznati već na cesti. Ono ima usta stalno otvorena. Vršak nosa mu je odignut prema gore. Gornja usnica je povučena na više, prema nosu, pa dijete ima tzv. trokutasta ili riblja usta. Ono s naporom udiše zrak na nos, postaje izrazito blijedo, podbuhlo, ima natečen korijen nosa i očne kapke, ima izrazite, tamne podočnjake, slabije čuje, u govoru mu se osjeća nosni prizvuk. Takvo dijete ima hrapavi kašalj, osobito noću, loše spava, koprca se u krevetu jer mu pluća ne dobivaju dovoljno zraka. Takvo je dijete kronično bolesno. Noću može, radi hrkanja, doći do poremećaja disanja, dijete čak može prestati disati što može dovesti i do iznenadne dojenačke smrti (to je tzv. smrt u kolijevci)
Dijagnosticiranje bolesti
Ako vam dijete ima takav opisani izgled, potrebno ga je uputiti specijalistu za uho, grlo i nos. On će pregledom ustanoviti postoji li povećana treća mandula. Uzet će bris nosa, ždrijela i uha, učiniti krvne pretrage i ustanoviti je li upala virusna, bakterijska ili alergijska.
Liječenje
Navedene upale gornjih dišnih putova u najvećem su postotku uzrokovane virusom, pa ih antibiotik neće izliječiti. Vitaminska terapija, na kojoj roditelji često inzistiraju, nije baš djelotvorna, jer dijete ima fizičke zapreke za dotok kisika u pluća.
Ako je upala alergijske naravi, dijete će dobiti lijek protiv alergija i otoka u ždrijelu.
Ako su upale česte i iscrpljujuće, a druge metode liječenja ne pomažu, liječnik će preporučiti operativno uklanjanje treće mandule. Ta operacija se zove adenotomija. Neki liječnici preporučaju čekanje s operacijom dok dijete bude veće, drugi čekaju toplije godišnje doba, treći pak smatraju da odstranjenje treće mandule treba izvesti onda kada ona škodi djetetu.
Roditelji se, naravno, gotovo uvijek protive savjetu za operacijom. Oni traže sve moguće sirupe i metode kako bi djetetu pomogli bez operacije.
Naravno da je nužno snižavati djetetu povišenu temperaturu, davati kapljice za nos, eventualno kapi protiv kašlja, te odstranjivati sekret iz uha. Ako su upale uha česte, tada se djeci koja su starija od četiri godine stavljaju (implantiraju) u uho cjevčice za drenažu bubnjića. U tijeku te operacije odstranjuje se i povećana treća mandula.
Nakon druge godine života kod djeteta mogu biti bolesne sve tri mandule. Dvije vidljive, nepčane mandule su često bolne, upaljene, povećane i razrovane. Dijete tada ima i povećane i bolne limfne čvorove na vratu. Učestalo upaljene mandule dovode do upale sinusa. Može se stvoriti i čir (apsces) u ždrijelu. On može dijete gušiti ili dovesti do prodora bakterija u krv i do otrovanja krvi. To je vrlo opasno stanje.
Opetovano upaljene mandule često su žarište bakterije streptokoka. Ta bakterija je osobito opasna za srce, bubrege i zglobove.
Operacija mandula
Učestale upale mandula, osobito ako su one razrovane i ispunjene naslagama gnoja, nema smisla smirivati antibioticima. One su trajno žarište infekcije, pa se moraju operacijom odstraniti. U tijeku operacije nepčanih mandula također se odstranjuje i treća mandula. Ta operacija se zove tonziloadentomija.
To je najlogičnije liječenje koje brzo dovodi do djetetova ozdravljenja i oporavka. Djeca koja su uz česte upale mandula i kržljava, blijeda, lošega apetita nakon operacije se vrlo brzo oporave i počnu uredno jesti.