Uspomene na osnutak “Kaštelova” istraživačkog laboratorija 1936. godine/ Objavljeno 1986. godine u knjižici “50 godina znanstveno-istraživačkog rada u PLIVI
tekst: dr. inž. Vladimir Prelog (23. Juli 1906. in Sarajevo; † 7. Januar 1998 in Zürich)
“Kad sam u lipnju 1929. godine položio na Kemijsko-inženjerskom odjelu Češke visoke tehničke škole u Pragu doktorski ispit, vladala je u cijelom zapadnom svijetu teška gospodarska kriza.
U Čehoslovačkoj je bilo mnogo nezaposlenih kemičara, a ni u Jugoslaviji nije bilo bolje.
Bio sam stoga presretan kad mi je inž. Gothard J. Døiza, školski drug moga mentora docenta Rudolfa Lukeša, ponudio da osnujemo laboratorij u kojem bismo u malom mjerilu proizvodili kemikalije kojih tada nije bilo na tržištu.
Premda sam u tom laboratoriju u kojem sam radio od 1929. do 1935. godine imao prilike baviti se (poslije radnog vremena) vlastitim istraživanjima, živo sam želio namještenje koje bi mi dopustilo da se potpuno posvetim naučnom radu.
Prvi tračak nade, prvi izgledi da bi se to moglo i ostvariti bilo je pismo profesora Ivana Mareka u kojem me 1931. zapitao bih li ga htio 1933. godine, kad ode u mirovinu, naslijediti na Katedri organske kemije Tehničkog fakulteta u Zagrebu. S oduševljenjem sam mu pozitivno odgovorio.
Pregovori o Marekovu nasljedstvu, međutim, nisu prošli tako glatko kako smo to on i ja pretpostavljali. Profesori Tehničkog fakulteta odlučili su da katedru organske kemije neće popuniti profesorom nego samo sveučilišnim docentom. Najprije se nisam htio natjecati za to mjesto, ali sam, po nagovoru profesora Vladimira Njegovana, to ipak učinio.
Poslije imenovanja, u siječnju 1935. godine, preuzeo sam Marekove dužnosti – predavanja, laboratorijske vježbe i ispite – nadajući se da ću uz to moći i intenzivno naučno raditi.
U svom mladenačkom oduševljenju nisam uzeo u obzir nekoliko važnih činjenica. U Zavodu koji sam naslijedio nije postojala oprema za preparativni rad na području organske kemije,jer se Marek gotovo isključivo bavio organskom elementarnom analizom. Uopće su u to vrijeme nastava na Tehničkom fakultetu i kemijska praksa bile ponajviše analitičke prirode.
Inženjeri kemije su u tvorničkim i državnim laboratorijima analizirali sirovine i produkte proizvodnje; u pogonu ih je bilo vrlo malo. Zbog toga nije bilo poticaja za preparativni rad.
Osoblje Zavoda za organsku kemiju sastojalo se od jednog podvornika i jednog administrativnog činovnika, kojega smo dijelili ja i još dva profesora. Ostalih suradnika nije bilo.
Moja mjesečna plaća od 2.000 dinara nije dostajala ni za vrlo skroman život.
Bio sam zbog toga dosta potišten kad me posjetio suradnik tvornice “Kaštel” inž. Vladimir Brajković i predložio mi da se sastanem s direktorom i suvlasnikom “Kaštela”, dr. Eugenom Ladanyom,
te da s njim razgovaram o mogućnosti naučne suradnje. Dr. Ladany je došao u Zagreb iz Mađarske, gdje je surađivao s poznatom tvornicom lijekova Chinoin, čije je proizvode “Kaštel” konfekcionirao za jugoslavensko tržište.”