Maja Šiprak
kradem snove jedrima
na liniji dva plava sna
u uplićem ih u kosu
s desne strane vrata
ne želim te izgubiti
znam
svijet se ljepše vidi sa smetlišta
prepun postavljenih zamki
u koje se samovoljno lovimo
sklanjajući se u prošlost
od neizvjesne budućnosti
i demona koji iz prikrajka vrebaju
hoće li sutra biti kasno
ako ti kažem
volim te
volim te dodirom
tijelom
riječima
pogledom
volim te zbog tebe
i svega što jesi
kradem tvoj plavi pogled
žarom mog tamnog oka
ne dam sjećanjima
da zapletu bijela jedra
mlada su
i netom razvijena
ispunjena vjetrom i vjerom nade
čuvam te jaka
a tako slaba
moćna
istinski tvoja