O specifičnostima odgoja djevojčica i dječaka
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Dječji psiholozi pišu roditeljima knjige o tome da se na jedan način treba odgajati svojega dječaka, a na drugi djevojčicu.
Okolina, a i roditelji, uglavnom toleriraju da dječak bude istraživač (na polici sa slikovnicama i knjigama), natjecatelj u razredu, sportaš u dvorištu, lovac (na kukce ili crve) u okolici naselja. On smije biti zarumenjen, zadihan, znojan, razdrljen, zaprljan, raskrvarenih koljena…
On smije u školi ponekad dobiti jedinicu jer nije napisao zadaću ili čak dobiti ukor radi nekoga prekršaja u razredu.
Djevojčica je nešto posve drugo. Ona ne bi smjela biti poput dječaka. Od nje se očekuje da bude lijepa, mirna, znatiželjna, blaga, pametna, umiljata, uredno odjevena, odmjerena, susretljiva, pristojna, uzorna učenica.
Životni rizici vaše djece
Svaki spol djeteta ima svoje specifične životne faktore rizika. Zbog toga se i odgajanje muškoga ili ženskoga djeteta razlikuje. Roditelji toga uglavnom nisu svjesni. Zato psiholozi i pedijatri naglašavaju da već nad malim djetetom treba gledati i razmišljati – unaprijed. To znači da roditelji u odgoju trebaju računati s određenim životnim rizicima.
Rizici vezani uz ženski spol
Djevojčice su sklone plašljivosti, sramežljivosti, povučenosti, stresu, tjeskobi, zebnji, panici, depresiji, samoozljeđivanju. Djevojke i žene češće su sklone kavi, pa i cigaretama, češće imaju poremećaje u prehrani (anoreksiju ili bulimiju), češće drže razne dijete za mršavljenje, češće su nezadovoljne svojim izgledom, one češće pate od osjećaja manje vrijednosti ili niskoga samopouzdanje.
Rizici vezani uz muški spol
Dječaci su skloni natjecanju u snazi, razmetanju novcem ili materijalnim stvarima (važne su im marke tenisica, traperica, ruksaka, mobitela, bicikla, električnih romobila, motorkotača). Skloniji su agresivnosti ili hiperaktivnosti. Oni češće teško priznaju autoritet (u obitelji, u školi, na ulici, u društvu, na radnom mjestu), manje se pridržavanju uobičajenih pravila u sportu ili u prometu (preagresivni su u sportu, kao mladići se češće ne vežu u automobilu, zanemaruju upotrebljavati žmigavce, puše za volanom, mobiteliraju za vrijeme vožnje). Oni već kao djeca vole iskušavati novosti, pa rano postaju ovisnici o alkoholu, duhanu, drogi, igrama na sreću, kompjutorskim igricama. Kao mladići su lakovjerni, povodljivi, čvrsto vezani za svoju vršnjačku skupinu (osobito ako je ona na lošem glasu) ili se pak izoliraju i otežano uklapaju u društvo vršnjaka.
Promjene u svijetu
Prije nekoliko godina uz sve autoceste mogli smo vidjeti ogromne UNICEF-ove plakate sa porukama da su prve tri godine života najvažnije u odgoju djeteta. Ta je paradigma vrijedila za slučaj da dijete odgajaju razumni i poučljivi roditelji koji se mogu i žele posvetiti svome djetetu. Međutim, svijet se ubrzano mijenja.
Današnji očevi i majke pritisnuti su rokovima na radnom mjestu, oni žive u neprestanoj žurbi, nervozi, nestrpljivosti i nezadovoljstvu. Žele u kratkom vremenu zgrnuti što brže i više materijalnih dobara. Mnogo toga žele imati ili postići – odmah. Ne mogu se othrvati utjecaju okoline; i njihovo dijete mora imati najskuplji mobitel u razredu, najskuplje tenisice, najbolji laptop, najbolje skije. Takvi se roditelji ne stignu posvetiti dobrom odgoju svojega djeteta.
Takvi roditelji olako kupuju na rate, nesmotreno ulaze u kredite, bez ikakvog savjetovanja sa stručnjacima potpisuju hipoteke na vlastite kuće ili stanove, ulaze u velike rizike i postaju žrtve konzumerizma. Mnogim današnjim roditeljima poslodavac do maksimuma isisava njihovu snagu, produžuje im radno vrijeme, zakida ih na plaći ili ih naprasno otpušta s radnoga mjesta. Jaslice, dječji vrtići i škole ne prate potrebe roditelja s djecom.
Desetak minuta dnevno
Današnji je svijet, govorim o Hrvatskoj, usprkos svim pozitivnim proklamacijama, ipak negativno nastrojen prema roditeljstvu i djetetu. Zato dijete danas sve češće postaje teret za roditelje koji gotovo da ne znaju kako ga odgajati i kako se ophoditi s njime.
U jednoj nedavnoj anketi roditelji su izjavili da se svome djetetu istinski mogu posvetiti samo desetak minuta dnevno.
Osnovne potrebe djeteta: voljenost i sigurnost
Suvremeno stresno i ubrzano vrijeme donosi i nove odgojne smjernice. Dijete vas najviše treba u prvih šest godina svoga života. U tome se roku trebate s djetetom emocionalno i fizički istinski povezati i zadobiti njegovo povjerenje. Trebate na njega utjecati tako da ono prihvati obiteljsko ozračje i dom kao svoju sigurnu i mirnu oazu. Iz takvoga doma dijete neće željeti što prije pobjeći. Za dijete trebate uvijek imati vremena; vaše uho mora biti uvijek spremno na slušanje, a vaše rame mora biti stalni oslonac.
Prvih šest godina
U prvih šest godina vaše dijete će proživjeti prvi veliki stres; odvajanje od majke radi odlaska u jaslice, vrtić ili školu. Tih prvih godina roditelj, koji se dade poučiti, može itekako pozitivno preventivno djelovati na djetetov strah od odvajanja, učvrstiti njegovo samopouzdanje i podići samopoštovanje.
U tom razdoblju dijete se najprije mora čvrsto usidriti u svojoj obitelji i u svome domu. Ono mora biti sigurno da je željeno i voljeno. Treba steći osjećaj da je vaša roditeljska ljubav bezuvjetna; da ga ne volite samo onda kada iz škole donese odličnu ocjenu ili pehar sa sportskoga takmičenja. Roditelj kroz to vrijeme mora duboko urasti u život svoga djeteta. To znači da u svakom trenutku mora znati gdje mu se dijete nalazi, s kime se nalazi i tko su djetetovi prijatelji. U samo desetak minuta svakodnevnoga zajedničkog druženja nemoguće je doprijeti do duše svojega djeteta. A djetetova duša je tamo gdje su nataložene njegove skrivene bojazni, strahovi, kompleksi, želje, nadanja i planovi.
Živite sa djetetom, a ne za dijete
Često čujem, osobito ako u obitelji nastupe problemi, da roditelj izjavi: „Sve sam mu dao, pružio sam mu više nego li što je meni bilo pruženo, naporno sam i dugo radio za njega, živio sam za njega!“ Pri tome roditelj, najčešće frustriran nekom negativnošću kod djeteta, smetne s uma da je u svojem tobožnjem življenju za dijete previdio najvažnije, a to je živjeti sa svojim djetetom.
Razgovarajući s roditeljima opažam kako oni najčešće ni sami sebi ne znaju reći kada je to njihovo dijete, nepripremljeno i nezrelo, krenulo svojim lošim putom; kada se odvojilo od obiteljske matice; kada je to dijete preuzela i zarobila ulica ili loša vršnjačka skupina.
Budite najprije dobar roditelj, a potom prijatelj
Najvažnija odgojna zadaća dobroga roditelja jest da kod djeteta razvije osjećaj za autoritet. To se postiže kod kuće i nigdje drugdje. U obitelji mora vladati hijerarhija; treba se znati tko je roditelj, a tko dijete. Svaki član obitelji treba imati svoje dužnosti i obveze. Tako odgojeno dijete neće kasnije imati problema oko toga da je u vrtiću autoritet – teta, u školi – učiteljica, na ulici – policajac, u poduzeću – šef. U takvom odgoju oba roditelja moraju biti usklađena. Ako jedan roditelj zahtijeva poštivanje hijerarhije i reda u obitelji, a drugi popušta, dijete će izgubiti svoj kompas, postat će neodlučno i neće znati kome se treba prikloniti. Na takvo nesigurno dijete lako će se nakalemiti svi kasniji životni rizici.
Ako od vaše sadašnje male djevojčice želite odgojiti uravnoteženu i stabilnu djevojku i ženu, pred vama je sljedećih deset godina rada. Nemojte dopustiti da vaša djevojčica te godine provede razdvojena od vas; na ulici, po kafićima, u društvu koje vi ne poznajete ili pak da je zatvorena u svoju sobu i orijentirana isključivo na svoj mobitel ili kompjutor.
Družite se s njome. Upoznajte njezino društvo. Pitajte je, tražite njezino mišljenje.
Odabir zvanja
Aktivno joj pomognite pri odabiru srednje škole. Vi najbolje poznajete njezine talente i njezine slabe strane. Ako ste i vi i ona nesigurni u izboru zvanja, obavite psihološko testiranje djeteta radi profesionalne orijentacije. Test će vam pokazati čak i prikrivene talente vašega djeteta; otkrit će u kojim zvanjima će djevojčica biti uspješna, a u kojima neće. Nemojte dopustiti da se upiše u određenu školu samo zato što će tu školu upisati i njezina prijateljica iz susjedstva. Predočite joj da nije problem pohađati srednju školu četiri godine. Kroz to vrijeme vi ćete je uzdržavati. Mnogo je veći problem hoće li ona, sljedećih 40 godina, biti zadovoljna odabirom svoga zvanja, hoće li moći zaraditi za svoj samostalni život i ne ovisiti o vama. Djevojčica krajem osmogodišnje škole nema predodžbu o životu ispred sebe. Zato joj vi kao roditelji morate predočiti njezinu budućnost. Razgovarajte o tome s njom.
Naglasite joj više puta da i vi sami imate svoj vijek trajanja! I vi ćete jednom postati stari i nećete je moći uzdržavati cijeli život. Vi morate svojoj djevojčici biti stabilan i pouzdan oslonac i autoritet. No od vas se ne očekuje da joj budete tutor ili odvjetnik.
Roditeljski cilj – sretno dijete
Vaš cilj mora biti sreća vaše kćeri bez obzira čime se ona bavila, gdje i kako živjela. Podupirite sve ono što bi ona željela, u čemu bi bila sretna i uspješna. Inzistirajte da bude uporna u učenju. Tek poslije toga neka se bavi sportom, glazbom, planinarenjem, volontiranjem, putovanjem… Potičite je da prvenstveno bude odlučna, da zna što želi i da u tome ustraje. Odmalena je privikavajte na samostalnost. Nemojte je držati pod staklenim zvonom. Neka upozna svijet, neka sama stječe i dobra i loša iskustva, neka iz njih izvlači poučke, neka upoznaje samu sebe.
Dom je gnijezdo, a ne kavez
Vaš dom neka bude njezino gnijezdo, ali ne i kavez. Vaša je djevojčica ptić nježnih i krhkih krila. Ono treba vježbati letenje – u samostalni život. To potičite kod nje. Tada ćete joj biti istovremeno i dobar roditelj i najbolji prijatelj.