prilog: Marino Ninčević
„Tri su nam stvari ostale iz raja: zvijezde u noći, cvijeće danju i dječje oči.“ /Dante Alighieri/
Kapone-Kasompa-Mbulumina/ U selu Kapone sam prošle godine slavio misu, prije mise bila je prilika za ispovijed. Jedan otac je na leđima donio svoju šesnaestogodišnju kćer, Kanuwu.
Kanuwa boluje od dječje paralize, može se kretati samo puzeći, pomoću ruku. Nažalost i njezine ruke su se deformirale, jer se cijeli život, doslovno, vuče po zemlji.
Kanuwa se željela ispovjediti, ova ispovijed obogatila je moju dušu i ispunila srce. Mi ljudi koji živimo u tzv. zapadnoj civilizaciji nemamo pravo reći da imamo problema ili da nam je teško.
Nakon povratka u Livingston odmah sam kupio invalidska kolica i zamolio našeg vozača da ih dopremi do Nawinde. Kad su kolica bila u Nawindi, poslana je poruka u Kapone, pa su ljudi iz Kaponea zaprežnim volovskim kolima došli po njih. Udaljenost od Nawinde do Kaponea je 5 sati vožnje, odnosno zaprežnim kolima dvije noći. Volovi po danu ne vuku kola jer moraju pasti.
Ove godine misa nije bila u Kaponeu, nego u obližnjem selu Kasompi, ali u prolazu smo svratili u Kapone jer sam želio posjetiti Kanuwu. Kolica su joj od velike pomoći, otac je više ne mora nositi na leđima.
Nakon Kaponea nastavili smo prema Kasompi gdje je u popodnevnim satima trebao biti blagoslov nove crkve i misno slavlje, ali puče guma na automobilu… U Kasompu smo došli kasno, tako da je misno slavlje proteklo u mraku, no, to nije umanjilo radost i veselje mještana Kasompe. Prenoćili smo u Kasompi, za doručak pojeli pečeni korijen biljke Kasaba i krenuli prema Samisisiju.
Ove godine sam i u selu Mbulumina, naišao na djevojčicu, 4 godine staru, oboljelu od dječje paralize. Naša zaklada „Srce za Zambiju“ je napravila akciju s Rotary klubom Livingstone i našim YCTC centrom, dogovorili smo da ćemo osigurati invalidska kolica za svu djecu koja ih trebaju u dalekim i siromašnim selima Zapadne provincije. Ova kolica koja vidite na fotografijama već su na putu prema Mbulumini…