KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ U srijedu je u selu, počela mala radionica za djecu. Sastajat ćemo se svake srijede.
Mislila sam …neće mi nitko doći. Kad ono …15 djece, koja me već čekaju! Djeca su od 3 godine do 15 godina.
Donijela sam jaja od stiropora …šljokice i trake. Podijelila posao …
Neki će raditi artičoka mustru. Neki će od svijetlog papira u boji, raditi Uskrsne čestitke. Drugi opet pletene trake, za ukras. Dogovorili smo se, ostati jedan sat. I rade djeca zainteresirano …
Jedan dečkić …desetgodišnjak …uspio je prvi puta navoditi iglu i zašiti dugme na čestitki. Baš je bio ponosan.
Po drugoga je došao brat, da ide doma …ali ga i sa silom, nije uspio odgurati van.
I već je bila skoro noć, kada su napustili Dom. Oni koji nisu dovršili svoja jaja, došli su do mene …kući …drugi dan i nastavili raditi. Izrazili su želju … drugi puta bi željeli našivavati.
Pa i hoćemo …obećala sam …
Tako nam iz Strušca piše Marija Matijašević te šalje i par stihova umjesto pozdrava.
Jorgovan
Poklonila mi kuma,
malo plavog jorgovana,
pa miriše na stolu,
kao flašica parfema.
Na suncu se kupao,
vjetrić ga je njihao,
poslao je mirisa
sve do mog Berlina …
Poštovana gospođo Marija Matijašević
Čvrsto se nadam da će vaš miris jorgovana stići i dalje od vašega Berlina diljem Njemačke možda još i neke druge evropske i svjedske zemlje, te ih potaknuti na razmišljanje da organiziraju slično u svojim udruga,,klubovima,zajednicama,kako ih djeca ne bi zaboravila.
Ujedno je i običaj u ovo preduskrsnje vrijeme.
Lp