Igor Divković
Miriše na svitanje,
Frida,
potrošili smo
noć,
svu tekilu,
trnje kaktusa,
suze agave,
u fiesti
između sna
i jave.
Buenos dias
majko Mexica,
majko svih sunca,
majčina madre.
Potrošili smo
sve riječi,
sve misli,
sva osjećanja,
vrijeme je za majku
svih sanja.
Život je vrtuljak, Frida,
između četiri zida.
Između nas su:
Cristina,
Huanita
i Lav.
Svemir je plav.
U Plavoj kući
mariachi.
Plači…