U Splitu je predstavljena knjiga Anđelke Korčulanić „Svjetlice“
prilog: Marica Žanetić Malenica
Split/ U prostoru Dominikanskog samostana u Splitu je 1. listopada predstavljena poetska zbirka „Svjetlice“ poznate splitske pjesnikinje Anđelke Korčulanić, dugogodišnje suradnice Hrvatskog glasa Berlin.
Objavljena je u nakladi Društva za promicanje kulture „Kvaka“ Velika Gorica. Uredila ju je književnica Sonja Smolec, predgovor je napisao Siniša Matasović, a recenziju Enes Kišević. Autor fotografije na naslovnici je Miljenko Marohnić.
Stihove je kazivala glumica Mejrema Reuter, glazbena pratnja bili su mladi splitski glazbenici Petra Hrnjak Skroza na violini i Ratko Letilović na gitari. U programu, koji je vodila Marica Žanetić Malenica, sudjelovale su još i Cvjetana Bazina Periša te autorica.
Poetska zbirka “Svjetlice” je osobni odabir autorice iz prethodnih pet objavljenih zbirki i zapravo je svojevrsna antologija njezina dosadašnjeg, vrlo plodnog pjesničkog stvaralaštva.
Podijeljena je u sedam cjelina naslova: Svećenica ljubavi; U kući okrunjenog mora; Erato; Memento; Zov domovine; Kuća na adresi samoće i Napustilo me more.
Uz knjigu “Svjetlice” predstavljen je i CD naslova “Ljubavna i erotska poezija” s 23 pjesme iz autoričina opusa u izvedbi M. Reuter.
Iz predgovora „Okupana stihovima“ Siniše Matasovića:
Uroniti u stihove Anđelke Korčulanić nezaboravno je životno iskustvo. Svjesno koristim riječ ”uroniti” iz razloga što je more istaknuti protagonist većine pjesama u ovoj knjizi. Zvukovi, mirisi i ostali doživljaji mora i Dalmacije ostat će čitateljima trajno uklesani u pamćenje nakon plovidbe ovim stranicama. Podrazumijeva se kako se autorica u ovako opsežnoj knjizi, u presjeku svoga dosadašnjeg poetskog stvaralaštva dotiče i brojnih drugih tema i motiva, također na upečatljiv i dopadljiv način. Svjedoci smo brojnih pjesama ljubavnog, domoljubnog, socijalnog, društveno angažiranog pa sve do osobnog, intimističkog karaktera…
… Anđelka Korčulanić živi je dokaz kako čovjek uvijek treba slijediti svoj san i svoju sudbinu otvorena srca. Kada se tako odnosimo prema životu i svijetu koji nas okružuje, ne možemo pogriješiti, tada nam sve sjaji u milijun svjetlica. Čvrsto sam uvjeren da će jednako tako jasno svijetliti i ova knjiga.
Iz recenzije Enesa Kiševića „Himna tijelu“
…Svjetlice – one svjetlucaju. Noću ih mogu vidjeti svi. Ali ovdje nije riječ o takvim svjetlicama. Ovdje se radi o svjetlicama koje žive, a nevidljive su. Evo, dok ovo pišem, ruka mi je puna svjetlica. Takvih svjetlica na nebu nema. Zato duša, birajući između neba i zemlje, uvijek izabere ljudsko tijelo. Duša je svoju tajnu silaska u tijelo povjerila pjesnikinji Anđelki Korčulanić i njezinom je rukom napisala ove Svjetlice koje su dušina pohvala, dušina Himna tijelu…