Pučko otvoreno učilište Zaprešić objavljuje Međunarodni natječaj u sklopu „Književnog festivala Ban Josip Jelačić – Nagrada KONJANIK“
prilog: Višnja Goljački, ravnateljica POU Zaprešić
Pučko otvoreno učilište Zaprešić objavljuje Međunarodni natječaj u sklopu „Književnog festivala Ban Josip Jelačić – Nagrada KONJANIK“ za publikaciju i izložbu „KORONINE KRONIKE“.
Povodom pandemije bolesti izazvane korona virusom, koja je u izolaciju stavila gotovo polovinu čovječanstva, život i rad većine stanovništva doživio je promjene neslućenih razmjera i konzekvenci.
Ljudi se na brojne načine pokušavaju prilagoditi kako bi izbjegli ili preživjeli nevidljivog neprijatelja koji je, poput kakvog napetog SF scenarija, ujedinio ovu civilizaciju u strahu, ali i solidarnosti. Postalo je vrlo brzo očito da je ovakav razvoj događaja, ako izuzmemo mogućnost da je to tek orwelovski test grandioznih razmjera kontrole stanovništva iz političkih i ekonomskih razloga, šansa za spas devastirane i pokorene planete Zemlje.
Pokazalo se da je sjajna maxima „Historia est magistra vitae“ možda po posljednji put dala znak da ćemo, usprkos eksponencijalnom tehnološkom razvoju i relativnom blagostanju, izginuti od vlastite ruke. Ratovi i glad, brutalna eksploatacija, kako čovjeka, tako i majčice i hraniteljice Zemlje, nisu nas do sada osvijestili.
Iako to apsurdno zvuči, neće nas ujediniti globalna ugroza, već strah od nemogućnosti socijalnog kontakta i slobodnog kretanja. Sveprisutni mediji i online povezanost, kao ni slobodan protok roba nisu dovoljni. Kao voda i hrana, kao i zrak, čovjeku je potrebno kretanje, dodir i ljudska blizina. Zar nisu zatvori najveća kazna za nedjela, nije li samica vrhunac te kazne?
Kako je bilo kroz povijest znamo i to se ne može promijeniti, kako će biti ne znamo, ali možemo utjecati. Imamo ovaj trenutak, koji možemo prokockati u strahu i beznađu, ili se možemo posvetiti sebi i duhovnom preispitivanju i rastu. Činjenica je da se obitelj počela raspadati, a atak na nju uvijek je bio među prvim ciljevima totalitarnih sustava. Licemjerje, pohlepa i lažne vrijednosti, zavladali su svakodnevnicom. Ovo je prilika da se zapitamo što nam je uistinu bitno.
Od samih početaka „lock downa“ i tzv. „nove stvarnosti“, u uvjetima neviđenog pojma „samoizolacije“, ljudi su se uhvatali u koštac s ograničenjima kretanja braneći se humorom, poneko se primio slikanja, fotografiranja, snimanja, pisanja ili pak volonterskog rada… Mnogi su naporno i predano radili i rade dalje, mnogi su izgubili ili se pak boje za svoju materijalnu sigurnost…
Rječju, svi su svjesni da nakon ovog ništa neće biti isto. Mi u okrilju Festivala želimo skupiti svjedočanstvo vremena, trenutka, u kojem nas je u Hrvatskoj zahvatio i potres.
Kako se nosimo s time, na koji način pokušavamo razumjeti situaciju i kako doživljavamo nametnutu izolaciju?
Stoga pozivamo ljude različitih profila i zanimanja, od umjetnika, znanstvenika i svih drugih koji imaju potrebu prenijeti svoje osjećaje, viđenje i iskustvo da se izraze, kao zalog budućim generacijama, koje će možda jednom, živeći na nekoj Atlantidi, na taj način pronaći svjedočanstvo o prijelomnim trenucima opstanka svojih predaka.
Natječaj Koronine kronike otvoren je do 15. listopada. Radovi ne moraju biti isključivo djelo umjetnika, već bilo kojeg građanina koji se želi referirati na posljedice pandemije izazvane COVIDOM-19, odnosno njihov doživljaj izolacije i tzv. „nove stvarnosti“. Djela mogu biti u obliku pjesme, eseja, fotografije, videa i dr. Info i radove na mail spigl66@gmail.com
…
Evo prigode sudjelovati na ovom natječaju i pisanju sklonih i izoštrena oko u uočavanju bitnog u stvarnosti, suradnika Hrvatskog glasa Berlin koji kreatorima i akterima ovakvih i sličnih kulturnih poticaja i doticaja, rado i ne po prvi puta, pruža ruku suradnje. (Uredništvo)