KROATIEN – VON MITTELALTER BIS ZUR GEGENWART
Hrvatska – od srednjovjekovlja do naših dana, 2. dopunjeno izdanje
prilog: Ivica Košak
Wiesbaden, 20. listopada 2020. Izdavačko poduzeće Pustet Verlag objavilo je 2. dopunjeno izdanje knjige Hrvatska – od srednjovjekovlja do naših dana, (Kroatien – von Mittelalter bis zur Gegenwart), uglednoga njemačkog znanstvenika prof. dr. Ludwiga Steindorffa.
Prof. dr. Ludwig Steindorff dobar je poznavatelj prilika na prostoru jugoistočne Europe, a njegova su znanstvena istraživanja posebno posvećena proučavanju hrvatske srednjovjekovne povijesti. Ludwig Steindorff je znanstvenu karijeru započeo na Sveučilištu u Heidelbergu, gdje je i doktorirao 1981. godine slavistiku, germanistiku i povijesne znanosti.
Već od sredine sedamdesetih godina taj ugledni njemački znanstvenik posjećuje prostor Jugoslavije, poglavito sudjeluje u radu slavističkih tečajeva u Sarajevu i Zadru, gdje se upoznaje s kulturom i prošlošću ovih prostora. Godine 1976./77. boravi u Zagrebu, gdje na Filozofskom fakultetu započinje specijalizaciju. Od 1978. do 1980. godine radi na disertaciji Dalmatinski gradovi u XII. st.
Prof. dr. Ludwig Steindorff bio je dugogodišnji suradnik Odsjeka za istočnoeuropsku povijest na Sveučilištu u Munsteru, redovni profesor i ravnatelj Odsjeka za istočnoeuropsku povijest na Sveučilištu Christian-Albrecht u Kielu, gdje je do odlaska u mirovinu vodio kolegij Povijest Hrvatske.
O raznim problemima hrvatske povijesti objavio je veći broj zapaženih radova. Između ostaloga, autor je do danas jedine znanstveno zasnovane studije o Hrvatskom proljeću, kao i gore navedene knjige[1], koja je izdana na njemačkom i hrvatskom jeziku.
U pisanju svoje povijesne sinteze Kroatien. Von Mittelalter bis zur Gegenwart prof. dr. Steindorff slijedi poglavito pravac promatranja povijesti Hrvatske države i u tome slijedi djela hrvatskih autora Klaića, Šišića, Macana i Pavličevića. U svom djelu Steindorff polazi od pretpostavke da se hrvatska ranosrednjovjekovna državnost održala. Iako samostalna Kraljevina hrvatska nakon 1102. godine više ne postoji, ipak je u nadolazećim stoljećima održavala autonomne institucije koje su sve vrijeme nosile svijest o suverenitetu što je, po njegovu mišljenju, umnogome pomoglo i pri ponovnoj uspostavi samostalne Republike Hrvatske.
Autor započinje svoje djelo određivanjem geografskih granica hrvatskog etničkog prostora i određivanjem geopolitičke pozicije Hrvatske prema susjedima. Čitatelj je na ovaj način upućen u informacije koje je nužno poznavati prije čitanja teksta kojim se obraduje hrvatska povijest. Istaknuta je time i težnja autora za komparativnim istraživanjem Hrvatske i europske povijesti jer autor pokušava izbjeći zamku prema kojoj je događaje na hrvatskom etničkom prostoru moguće objasniti bez pozivanja na širi europski kontekst.
Vremenski raspon kojim se autor bavi u samom naslovu određen srednjovjekovnim razdobljem, ali tekst nas upućuje i na razdoblje antike na području između Drave i Jadranskog mora jer je upravo to povijesna podloga na kojoj je došlo do hrvatske etnogeneze. Upravo u vezi s pitanjem hrvatske etnogeneze Steindorff možda najbolje pokazuje veliku zrelost u izlaganju, nesklonost političkoj manipulaciji i želju za otkrivanjem povijesne istine. Iako je riječ o jednom od onih pitanja koje je izazivalo veliko zanimanje u hrvatskoj historiografiji, Steindorff smatra kako je jasno da je sam naziv Hrvata neslavenskog podrijetla, ali je proces slavenizacije obilježio budući hrvatski razvoj.
Jedno od glavnih obilježja hrvatskoga kulturnog identiteta, svakako su mnogobrojni glagoljski spomenici, ističe autor. Budući da su u europskim znanstvenim krugovima malo poznati, u knjizi Hrvatska od srednjovjekovlja do naših dana, Steindorff predstavlja njemačkoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti značenje glagoljice za hrvatski kulturni identitet. Stoljetna podijeljenost hrvatskih zemalja zasigurno utjecala na to da se još i danas u hrvatskoj historiografiji, a poglavito u pisanju povijesnih sinteza, primjećuje pomanjkanje integralističkoga pristupa, a na što upućuje primjerice Istra, koja je relativno kasno uključena u matični nacionalni prostor, ali njezina prošlost ima duboke veze s hrvatskim kulturnim identitetom, što je osobito vidljivo u brojnim glagoljskim rukopisima. Zanimljiva je činjenica da je autor od kronološkog redoslijeda izlaganja hrvatske povijesti odstupio uvrštavanjem posebnog poglavlja pod nazivom Kultura glagoljske pismenosti u kojemu je sintetizirao niz podataka o razvoju glagoljice na hrvatskom etničkom prostoru. Navedene je podatke u posebnom poglavlju teško pronaći i u nekim sintezama hrvatske povijesti hrvatskih autora, te je stoga pohvalno što je njemački povjesničar uočio važnost glagoljice za srednjovjekovni hrvatski identitet, posvetivši joj posebno izlaganje.
Vrlo važna sastavnica za hrvatski kulturni identitet su stoljetne veze hrvatskoga naroda sa zapadnoeuropskim kulturnim središtima, a to se najbolje vidi u djelima srednjovjekovnih pisaca (npr. Tome Arhiđakona i popa Dukljanina), a i veze, posebno edukativne prakse, u dubokoj povezanosti sa centrima Rimokatoličke Crkve, tj. zapadno-europskim kršćanstvom.
Kao dobar poznavatelj srednjovjekovne kulture dalmatinskih gradova, Steindorff naglašava važnost razvoja tih gradova od XIII. st. U njima se snažno razvija gospodarski i kulturni život, usprkos sukobljavanju različitih stranih političkih interesa. Ne samo da su se u to vrijeme snažnije počeli razvijati spomenuti gradovi, npr. Dubrovnik, nego je pod utjecajem Ugarskoga dvora i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, tj. Kraljevini Slavoniji, također započeo jači razvoj gradova. Kao primjer navodi povlastice koje su Zagrebu omogućile snažniji razvoj. Upravo se u tim akulturacijskim procesima hrvatski identitet obogaćivao vrijednostima zapadnoeuropske kulturne tradicije.
Prof. dr. Steindorff naglašava kako se, zbog složenih ratnih prilika nastalih prodorom Osmanlija u srednju Europu, povijesni događaji koji su uslijedili ne mogu pravilno razumjeti ako se prije toga bar malo ne objasni povijest Bosne koja je umnogome povezana s poviješću Hrvatske. To se nerazumijevanje poglavito događa u njemačkoj javnosti koja se u proteklim desetljećima nije imala prilike često susretati s monografijama i studijama iz prošlosti ovih prostora. Steindorff ističe kako su navedene činjenice u znanstvenim i kulturnim krugovima Njemačke slabo poznate, jer je posljednja knjiga iz hrvatske povijesti na njemački jezik prevedena još početkom XX. st.[2] Slično je i s njemačkim autorima koji su se bavili ovim prostorom. Prije izlaska knjige prof. dr. Steindorffa samo je jedan strani autor, austrijski povjesničar Rudolf Kiszling, napisao knjigu o hrvatskoj povijesti[3].
Modernu povijest Hrvatske, tj. povijest XIX. i XX. st., prof. dr. Steindorff promatra iz perspektive razvoja građanskoga društva u Europi te ubrzane modernizacije europskih zemalja tijekom XIX. st. Prema njegovu mišljenju, svaka je nacionalna historiografija zasnovana na stvaranju vlastitih nacionalnih junaka. Taj proces započinje s građanskim gibanjima XIX. st., pa je i hrvatska historiografija u tijeku toga stoljeća istraživala i predstavila velikane svoje prošlosti (npr. kneza Branimira, kralja Tomislava, Zrinske i Frankopane ili bana Jelačića i dr.).
Prof. dr. Steindorff ističe i važnost demokratskih gibanja od 1967. do 1971. godine u Hrvatskoj. U tim nacionalnim gibanjima ne vidi samo elemente negativnoga nacionalizma, nego ističe kako je iz socijalnoga pokreta, tj. pokreta za socijalne reforme, nastao općenacionalni pokret sa željom za punom nacionalnom emancipacijom koja je u prethodnom poslijeratnom vremenu, zbog komunističke ideologije, bila potiskivana. Upravo u pozitivnim težnjama demokratskih gibanja iz 1971. godine on vidi i klicu iz koje je nakon pada socijalističkoga društvenog sustava u Jugoslaviji nastala samostalna Republika Hrvatska.
Knjige nadopunjuje i popis literature o hrvatskoj povijesti na stranim jezicima kojom se autor služio prilikom vlastitog istraživanja. Riječ je o korisnom prilogu kojim i hrvatski čitatelj dobiva pregledan uvid u autore i radove koji se u stranim historiografijama bave hrvatskom poviješću. Nazivi djela poredani su prema razdoblju kojim se bave, pa je lako uočljivo kako u stranim historiografijama nastaje veliki broj djela koji se bave novijim razdobljem hrvatske povijesti. Ludwig Steindorff nije se poveo za tim primjerom, te je ujednačeno pristupio obradi različitih razdoblja.
Knjiga Hrvatska – od srednjovjekovlja do naših dana, u ovom dopunjenom izdanju na njemačkom jeziku, nema samo znanstveni karakter već je namijenjena široj njemačkoj publici – kako bi je educirala i zainteresirala za posjet i bolje upoznavanje naše zemlje. Sintetizirajući kompleksnu hrvatsku povijest u obliku razumljivom i dostupnom njemačkom čitatelju Ludwig Steindorff svoj tekst prvenstveno bazira na izlaganju političkih događaja od početka etnogeneze Hrvata do osamostaljivanja Hrvatske. Povremeno je to izlaganje prekinuto upućivanjem na kulturni i gospodarski razvoj na hrvatskom etničkom prostoru. Političke događaje autor slaže u jasnu uzročno – posljedičnu vezu razumljivu i čitatelju koji nije detaljnije upoznat s hrvatskom poviješću. Uz jasan stil pisanja osnovna vrijednost Steindorffova rada je i želja za nepristranim i objektivnim izlaganjem, što je izraženo izbjegavanjem ideologiziranja i romantiziranija povijesnih događaj.
Steindorffova knjiga koristi se i kao sveučilišni udžbenik na njemačkom govornom području. S druge pak strane, zbog jasnog stila pisanja ona nailazi i na interes onih stanovnika njemačkog govornog područja kojima Hrvatska predstavlja zemlju u kojoj ostvaruju poslovne i turističke interese.
Izdavačko poduzeće Pustet Verlag iz Regensburga ističe ediciju ovog izdanja u okviru Njemačke nakladničke nagrade, koja se dodjeljuje u sklopu Frankfurtskog sajma knjiga od 2019. godine. Namijenjena je jačanju ekonomske konkurentnosti malih, neovisnih izdavača u Njemačkoj.
[1] Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske od srednjeg vijeka do danas, Zagreb 2006., 274 str. U suradnji Naklade lesenski i Turk i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar godine 2006. objavljeno je djelo njemačkog povjesničara Ludwiga Steindorffa Povijest hrvatske od srednjeg vijeka do danas. Riječ je o hrvatskom prijevodu autorove knjige koja je pod naslovom Kroatien. Wom Mittelalter bis zur Gegentvart objavljena 2001. godine u Njemačkoj, čime je postala prva sinteza hrvatske povijesti pisana i objavljena na njemačkom jeziku.
[2] Ferdo Šišić, Geschichte der Kroaten, Band 1, Matica hrvatska, Zagreb, 1917., a Ivo Pilar piše o Hrvatima u Južnoslavenskom pitanju, na njemačkom 1918. op. aut.
[3] Rudolf Kiszling, Die Kroatien: der Schicksalasweg eines Sudslawenvolkes, Graz, 1956.