Iz naše arhive/ objavljeno 22.10.2020.
Anđelka Korčulanić
Ruke mi kriliš,
široko, široko..
U sebi te ćutim,
duboko, duboko…
Tiho ti šapćem:”More!
More drago, more moje!”
Ti zašumiš k’o da zboriš:
“Tko me zove? Tko je, tko je?”
Priđem bliže: “Pogledaj me!
Vratila se kći je tvoja.
U krvi mi gorka sol je,
a u oku tvoja boja.”
Prepozna me pa me ljubi,
od radosti pršti, skače.
Utiskuje u kožu mi
nježan ugriz plavih zubi.
Odmakne se pa me pita:
“Što da ti donesem s plimom?”
Doviknem mu: “Samo dođi,
preplavi me svu s milinom!”
…
Iz zbirke STIH U BOJI MORA