HALITOZA - Hrvatski Glas Berlin

HALITOZA

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Prije 23 stoljeća jedan je pisac, Rimljanin, napisao: Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano.

Na Medicinskom fakultetu poučavali su nas inačicom: Liječnik si i ništa ljudsko ne smije ti biti strano.

Ovaj mali uvod trebao bi opravdati naslov i svrhu teksta koji slijedi.

Ako mislite prestati čitati ovaj tekst prije njegova završetka, vratite se na Rimljanina iz prvoga retka.

Jednom sam se, kao mlada liječnica, otputila s grupom ljudi na daleki put. Najprije smo trebali autobusom stići do zračne luke koja se nalazila u susjednoj zemlji. Tih dana je stalno padala kiša, a nas je prevozio neki traljavi autobus koji je prokišnjavao upravo iznad mojega sjedala.

Ispočetka sam trpjela tanke potočiće kiše koji su se uz prozorsko staklo slijevali kraj mene i po meni. Vrijeme je postajalo sve lošije, moje se sjedalo sve više natapalo vodom, a naše odredište bilo je još veoma daleko. Stoga sam ustala i potražila slobodno mjesto u autobusu. Našla sam ga, preselila se i pomislila da sam riješila svoj problem.

Sjela sam pokraj starijega, nepoznatoga gospodina. Razmijenila sam s njim nekoliko uobičajenih uljudnih rečenica o lošem vremenu i putovanju. Već u prvoj minuti našega razgovora shvatila sam zašto je pored njega sjedalo bilo – slobodno. Krov autobusa, doduše, nada mnom nije prokišnjavao. Ali… moj susjed i razgovorljivi gospodin patio od – halitoze. Izbjegavajući svoje dotadašnje mokro sjedalo, zaglibila sam u još veću nevolju.

Što je halitoza

Halitoza je trajni, vrlo neugodan zadah iz usta. To nije onaj prolazni jutarnji osjećaj neopranih zubi. Halitoza je nešto još stotinu puta gore. Ima ljudi koji pate od halitoze, a da uopće nisu svjesni toga svojega problema. Njima nitko, valjda iz uviđavnosti, nije skrenuo pozornost na to neugodno stanje. I vjerojatno zato takvi ljudi (s očajnom halitozom), samouvjereno razgovaraju u javnosti, u trgovini, u pošti, na bankovnom šalteru… približavaju se svojim poznanicima, ne opažajući da njihovi sugovornici sklanjaju lice od njih, odmiču se i prisilno, tj. na brzinu završavaju razgovore. Jedan iskusni svećenik kazao mi je da mu je to stanje dobro poznato, te da mu je prava muka biti s takvim bolesnikom u tijesnoj, zatvorenoj i neprozračenoj ispovjedaonici.

Mi liječnici nismo gadljiva bića; navikli smo vidjeti, čuti, njušiti, opipati, registrirati, osjetiti, doživjeti, podnijeti sve i svašta; no čovjek s halitozom doista zna biti – iskušenje.

Bolesnik koji pati od halitoze rijetko se samoinicijativno javlja liječniku i traži rješenje. Češće je slučaj da neka dobronamjerna duša ili član obitelji upozori bolesnika na tu neugodnu pojavu i preporuči mu kakav domaći lijek ili mu pak sugerira odlazak k liječniku.

Ja sam nekoliko godina radila u timu s mladom, lijepom, visoko školovanom, urednom i njegovanom gospođom. Ona je bila bubrežni bolesnik i liječila se hemodijalizom. Imala je halitozu uzrokovanu metaboličkim poremećajima u svom tijelu i bila je svjesna toga svojega simptoma. U razgovorima se uvijek diskretno odmicala i povlačila na pristojnu udaljenost, a pri ruci je uvijek imala paketić s jednom napolitankom, kako bi ublažila situaciju sebi i sugovorniku.

Uzroci

Najčešći uzrok neugodnoga zadaha je u usnoj šupljini. Oni rjeđi razlozi kriju se u bolestima bubrega, jetre ili gušterače. Kod loše higijene usne šupljine dolazi do nakupljanja bakterija ili virusa u bolesnom zubu, na zubnim plakovima (zubnim naslagama), na oboljelom zubnom mesu ili u tzv. zubnim džepovima koji nastaju kad se zubno meso počinje odmicati od zuba. Uzročnici se mogu naseliti i na površinu jezika ili u tkivo mandula. Raspadanjem bakterija ili virusa (osobito kod zaraze virusima Herpes simplex ili Humanim papiloma virusom – HPV) nastaju izrazito zaudarajući plinovi koje sugovornici itekako osjećaju u dahu bolesnika. Pogodujući faktor za stvaranje neugodnog zadaha u ustima su i neke loše navike (pušenje, konzumacija alkohola) ili pojedine namirnice (češnjak, luk, riba, neke vrste tvrdih sireva).

Dijagnoza

Stomatolog će naći i liječiti bolesti zuba ili zubnoga mesa. No potom treba isključiti bolesti nosa, ždrijela, osobito kroničnu upalu mandula ili sinusa, upalu pluća ili tuberkulozu pluća. Uzrok može biti i u upali želučane sluznice (gastritis), povratu želučanoga sadržaja u jednjak (želučani refluks). Halitozu mogu uzrokovati crijevni paraziti ili bolesti bubrega, jetre ili gušterače.

Liječenje

Bolesnici trebaju održavati strogu higijenu usne šupljine. Oni moraju rabiti kvalitetne zubne četkice, birati zubne paste s eteričnim uljima, vodice za ispiranje usta s mentolom, zubni konac, interdentalne četkice (četkice za čišćenje prostora između zuba), strugalice za jezik.

Usnu šupljinu i ždrijelo dobro je ispirati (grgljati) čajem od mente ili kadulje ili otopinom razrijeđenoga vodikova peroksida. Povremeno se zube može četkati sodom bikarbonom sa par kapi limunova soka.

Osviješteni bolesnici s halitozom znaju grickati zrno kave, klinčić, cimet, anis, list ili korijen peršina, žvakati žvakaće gume bez šećera, cuclati bombone sa mentolom bez šećera. Mnogi takvi bolesnici u kasnoj, zreloj dobi gube osjećaj žeđi. Zato ne piju dovoljno tekućine i postaju dehidrirani. Tada im se luči premalo sline, pa je halitoza kod njih još jače izražena. Takvima preporučamo da ne čekaju žeđ, već da, makar i na silu, piju propisanu količinu tekućine i jedu što više voća, osobito jabuka.

Dragi čitatelji!

Među vašim poznanicima, suradnicima ili rodbinom možda ima netko tko boluje od halitoze. Umjesto da takvu osobu samo izbjegavate, pokušajte joj pomoći. Odvažite se, budite dobronamjerni i iskreni. Kažite toj osobi da ste upravo čitali nešto o toj neugodnoj pojavi i da postoje načini kako da se ona ublaži ili ukloni.

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments