POETSKA MINIJATURA
Brigita Krišto
ljudi ruše snove ljudi ruše ideale
lutam usamljena perivojima tuge tamo gdje još ljudska duša
kročila nije
čemu ta sablazan što te srce sputava
što te sputava da ne govoriš noćas
srce moje zašto se kolebaš
želiš li da ova tuga postane saveznikom ili izdajnikom
moje srce je nijemo, moji perivoji su ostavljeni
moji poljupci zasužnjeni.