Napisao: Rajko Glibo
Ugušiše jastukom
Neposlušne hirove
Spavaonice nemira
Pa je mrtvu objesiše
O kvaku prozora
Ne znaju irgeti mraka
Da nema te moći
Koja može ubiti
Dobrog i ponosnog pjesnika
A ja sam pola stoljeća
Zrnce istine krivo
U podmladak ureziv’o
Šumove Mlave
Moj dah prepoznaje
U uzdahe mi ugniježdeni
Šume kroz obronke duše
Naprsnućima svojim
I kada kovitlac
U meni utihne
Ja sam na Mlavi u Petrovcu
Na istom mostu stojim
Kolute sreće
Na licu rijeke brojim
U šumovima njezinim
Slušam eho kajde
“Seoskog pjesnika”
Teče voljena Mlava
Niz leđa zaborava
I svoje šumove sklada
U kolute novih nada
Ščučuren do bola
Meljem dirigiranu laž
O suicidu Sergeja Jesenjina
Čežnja mi iz svakog
Koraka pomalja
Dok Jesenjin vrcavi
Šumi rijekama života
Ja ga slušam na Mlavi