Djoko Erić
Danas je sve gore nego lani.
Svijet je došao svome kraju.
Gdje su sada stari dobri dani?
Car tame vlada, svi to znaju.
Sada nam drugo o glavi radi.
Plašili smo se kuge i rata,
Lažnoga brata, oluje, gladi.
Sad čipa i digitalizâta.
Od tog nam prijeti kataklizma.
Proklinju medij kojim kruže.
Digitalna će nas zgazit čizma.
Pa psuju alat kojim se služe.
Kakvo je oružje riječ živa!
Al’ nas ne ubi, nego nas rodi.
Ne ranjava nas noža sječivo
Već ruka koja ga cilju vodi.
Dok slušam dnevno lošu prognozu,
Znam svijet je spopala boljka nova.
Ja ću mu postavit dijagnozu:
On je bolestan od manjka snova!