Igor Divković
Kćeri Anka
na koga si,
takva,
uopće ne ličiš
Luci,
gola si,
bosa si
kose do riti
daj se,
k’o Luca, obuci.
Madre Marija
Luca je
sestra starija.
Ja sam,
u biti,
na tetu
Agnezu,
a Luca
na majku
Terezu.
Kćeri Anka
na koga si, takva,
sva si od inata,
sva od kaprica,
od kaprićoze,
Luca je tiha,
Luca je krotka,
k’o baka Anđa,
a ti kao da nisi
od njene loze.
Madre Marija
Luca je
sestra starija.
Ja sam, više,
na striku
Miku,
a Luca
na bake
Anđe
sliku.
Kćeri Anka
na koga si takva:
luckasta,
vrckasta,
vragolasta
u naravi i u puti.
Ni po čemu
nisi k’o Luca,
to me i nervira
i ljuti.
Madre Marija
Luca je
sestra starija.
Luca se kuca
na Karmelićanke,
na Benediktine.
Meni se štuca,
prskuk mi puca,
kakva je, starija,
sestra Luca.