piše: Igor Matijašić
Otišao je jedan od najboljih nogometaša koji je ikada kročio na zelene travnjake – Diego Armando Maradona…
Svako doba ima svog nogometnog junaka. Danas su to sveprisutni Messi i Ronaldo, još donedavno Zidane, Ronaldinho, Xavi i/li Iniesta, davno prije Pele, Beckenbauer ili Bobby Charlton. Gotovo svaki pratitelj nogometnih zbivanja ima nekog favorita koji je, po njemu, ispred svog vremena.
A prijepori o tome tko je „prvi među jednakima“ bit će prisutni dok god se nogomet bude igrao.
Ono što je sigurno – kad bi se sastavljala idealna momčad svih vremena, zasigurno nitko (ali baš nitko!) iz nje ne bi ispustio Maradonu. I to je dovoljan pokazatelj o kakvom se nogometašu radilo…
Dočarati nekome kako je to igrao Diego jest iznimno težak zadatak (slično kao da opisujete kako je to Michael Jordan igrao košarku!). Dovoljno se poslužiti omiljenom frazom – „udarao je loptu potpuno drugačije od drugih“. Uostalom, postoje bezbrojne snimke pogodaka i treninga na kojima se vidi samo djelić njegove čarolije…
Osamdesetih godina niti jedan igrač nije bio ni približno popularan kao Maradona – Argentina je osvojila (ponajviše zahvaljujući njegovoj imaginaciji) naslov svjetskog prvaka, a onda je on otišao u grad pod Vezuvom i s tamošnjim Napolijem doživio zvjezdane trenutke – po prvi put u povijesti su postali prvaci Italije, a potom i osvojili prestižni europski kup.
Bio je igrač koji je obilježio moje, baš kao i djetinjstva mnogih dječaka u doba dok još nije bilo toliko popularnih video-igrica, u doba dok je nogomet i doslovno bio najvažnija sporedna stvar na svijetu. Po cijele smo dane kao djeca ganjali tu loptu, kopirali Maradonine poteze i potajno sanjali da ćemo jednog dana barem približno biti uspješni nogometaši kao on.
Svi smo željeli na leđima imati broj 10…
Bio je apsolutno nenadmašan – u vrijeme dok je igrao, Maradona i nogomet imali su status božanstva i doslovno je sve bilo podređeno njemu. Sve ono što se događalo nakon što je okončao nogometnu karijeru bilo je u suštoj suprotnosti s navedenim – problemi s alkoholom i drogom, nesportski život, „ples na žici“ zakona…
Teret slave koji je nosio mali-veliki Diego jednostavno je bio pregolem da bi se mogao mirno nositi s njim, a njegovo srce nije moglo izdržati sav taj pritisak.
Danas, dok se svijet oprašta od svog nogometnog idola treba samo malo otići u prošlost te pronaći snimku njegovog pogotka protiv Engleza – „uzeo“ je loptu na centru, „privezao“ je za kopačku i „prošetao“ se do gola kao da nema nikoga na terenu, te postigao pogodak.
Definitivno najljepši svjetski gol ikada!
Baš kao što će i najljepše nogometne uspomene uvijek biti prisutne na spomen Diega Armanda Maradone…
Počivaj u miru, maestro!