Peron 505…
piše: Ljiljana Zovko
Hladno zagrebačko jutro se utrlo u kosti. Ne znam je li zbog magle ili ove metalne klupe na kolodvoru, ili od pogleda na dvije putne torbe u koje sam spakirao sav svoj život, ne znam je li od izgubljenih lica ili meni pomalo stranog grada, osjećam neki promrzli prasak u prstima. Kao da mi se kosti lome dok motam duhan.
Slabo mi je. Možda od puta Mostar – Zagreb, cijelu noć smo vijugali Bosnom.…