Miljenka Koštro
Kidam neusklađene misli
Zbrkom mi gužvaju krila
Stihom želim odletjeti
Tamo gdje još nisam bila
Bez ljutnje pogled prema oblacima dižem
Dok ptice selice prema jugu okupljaju jata
Otvaram prozor lijepe slike nižem
Pokidane misli vežem nitima zlata
Jesen me jutros šušurom pozdravlja
Hej, ti, zrela jabuko, bliže priđi
Kroz ozbiljan humor javom mi nazdravlja
Pomislim: Ruku s uvelom ružom, zaobiđi
Vrijeme u mojim očima biva sve rjeđe
Kava bez mlijeka sve sporije se hladi
Za rukav povučem jutra snene vjeđe
Pupoljci bujaju, svjesni nevolje gladi
Jesen me draži, a ja hoću voće, cvijeće
Nema voća i cvijeća bez ljeta i proljeća
Pred gustoćom sadržaja strpljiva mi duša
Dok četiri godišnja doba iznova kuša i sluša
Hodačica sam varljivim rubovima vremena
U bezdane bacam trenutke bez snova i imena
Kotač kotrlja u nedogled čašću klice i sjemena
I svaka obmana jednom bude razodjevena