piše: Marijana Šundov
Split, o Božiću 2020. – izmjena godišnjih doba podsjeća nas na jedan od osnovnih životnih zakona, koji mi ljudi često izgubimo iz svijesti – prolaznost. Izmjenjuju se noći i dani, proljeća, ljeta, jeseni i zime, oblačni i sunčani dani. Priroda ima svoje ritmove.
Ponovo je mjesec prosinac i to doba došašća. Ime mjesec prosinac prema nekim tumačenjima upravo duguje najdužoj noći u godini kada sunce „prosine“ odnosno od zimskog suncostaja noći počinju bivati kraće, a dani pomalo duži.
Došašće je doba iščekivanja Božića najradosnijeg kršćanskog blagdana. Spasitelj se rodio, postao čovjekom i učio nas kako biti čovjekom. Hodao je svijetom pokazujući kako je milosrđe i ljubav ono što treba živjeti. Svakog došašća sjećamo se posebno upravo tog događaja – rođendana Isusa prije 2020. godina. Prigodno su uređeni naši domovi, ali i naši trgovi i ulice.
Ipak ove godine drugačije je ozračje nema onog šušura, gužve, sajmova, uličnih štandova s poklonima, kuhanim vinom i slasticama jer živimo u strahu od korona virusa (COVID-19) pod posebnim epidemiološkim mjerama.
Split nije iznimka. Na popularnoj Rivi nema kućica ni štandova, ali ima blagdanskog ugođaja. Ne samo na Rivi nego po cijelom gradu. Tako i treba jer da se Isus tisuću puta rodi u štalici, a ne rodi u našem gradu i našem srcu, za nas nema Božića. Onog istinskog Božića blagdana dobrote, ljubavi, mira u srcu koji nadilazi ovaj Svijet te tako i strah od bolesti.
U Đardinu, meni najdražem gradskom parku tako prigodnog imena, je obnovljena fontana s puttom (figura dječaka koja podsjeća na anđela), a okolo nje četiri crveno-bijele svijeće adventskog vijenca. Upalili smo i četvrtu svijeću. Okolo fontane u parku figure patuljaka, gljiva, vilenjaka, svjetlosne zvjezdice. Radost za djecu koja ih grle. Gledam tu ljepotu, dječji smijeh se stapa s žuborom vode. COVID koji sam i sama preboljela čini se tako dalekim.
Od Đardina laganim korakom eto me za petnaestak minuta u prigodno urešenoj Marmontovoj ulici. Ulica je to koja svoje ime duguje francuskom maršalu Auguste de Marmontu, guverneru Ilirskih provincija. Vladao je Dalmacijom u doba francuske uprave odnosno Napoleonovih osvajanja. Bio je stranac, porobljivač, ali činio je dobro i Splićani to nisu zaboravili. Meni jedna od najdražih ulica, inače pješačka oaza popločana bijelim kamenom je uvijek prepuna ljudi. Prigodno je u ovo blagdansko vrijeme u Marmontovoj ulici postavljena (na otvorenom) izložba fotografija pod imenom „Okreni na ljubav“.
Predivne velike fotografije postavljene duž ulice pokazuju cijeli koloplet ljudskih toplih emocija: ljubav, prijateljstvo, nježnost, zajedništvo, radost …među ljudima, na ljudskim licima – zabilježenim i viđenim okom fotografa na ulicama Splita tijekom raznih događaja. Izložbu je postavio Fotoklub Split u suradnji s Turističkom zajednicom grada Splita.
Lagano hodam ulicom i gledam predivne prizore zajedništva. Na jednoj gomila zagrljenih ljudi i šarenih balona živopisni je podsjetnik na vrijeme prije COVID-a.
Meni je to podsjetnik da su najljepše i najdragocjenije stvari besplatne – osmijeh, zagrljaj, zajedništvo i iznad svega – ljubav. Doista, “okrenimo na ljubav“. U tome nas nikakva pošast ne može spriječiti. Darujmo jedni drugima osmijeh, lijepu riječ – može i preko telefona, pošaljimo lijepu poruku. Pokažimo da smo makar u mislima s dragim ljudima ako već radi sigurnosti ne možemo fizički biti s njima.
A, onaj zakon s početka teksta – zakon prolaznosti, uči nas da će i ovo proći. Proći će i pandemija korone. Ono što neće proći su uspomene – možda se nećemo sjećati detaljno događaja, ali zapamtit ćemo osjećaj – tko nas je utješio, utoplio, podijelio nam lijepu ljudsku riječ. Neka po tome bude zapamćen ovaj Božić. Neka to bude pravi blagdan ljubavi, obitelji i mira najbolji od svih baš usprkos korona virusu.