AH, KAKO DIVNIH LJUBAVI IMA

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
tekst i foto/foto album ispod teksta/: Sonja Breljak
Berlin/ Mogla sam taj subotnji dan, 9. travnja, provesti navijajući za berlinsku SD Croatiju u Nuerburgu gdje se održavalo prvenstvo Njemačke u futsalu. Otišao tamo i uživao u Croatijinoj pobjedi, naš sportski izvjestitelj Ivo Dorotić. A ja nisam! Mogla sam u to subotnje jutro popiti kavu u Veleposlanstvu RH u Berlinu gdje je u posjet stiglo dvadesetak članova Udruge srednjoškolskih ravnatelja iz Hrvatske. A nisam! Ja ih riješila susresti dan prije da oslobodim subotu. Ma bilo je bezbroj ponuda …kao malo kada.  A ja, dan provedoh na jednom gradskom groblju, starom preko 1200 godina, u gradu udaljenom od Berlina više od 200 kilometara. Redom …prihvatih poziv berlinskog ogranka HDZ-a …naših iseljenika prve generacije …i evo nas na putu u Aschersleben, gradić od  tridesetak tisuća stanovnika koji  teritorijalno leži u njemačkoj državi Sachsen Anhalt, pedeset kilometara jugozapadno od Magdeburga. Prema nalazima povjesničara, najstariji je to grad ove njemačke savezne države…
Sunčano i prohladno berlinsko jutro, zamijenio isti  takav dan. Volim putovati Njemačkom, posebno skretati s poznatih ruta kojima vode autoputevi. Volim povijest, izglede i mirise njemačkih gradova. Ovaj u koji smo dospjeli sliči po veličini i konstrukciji gradske jezgre, mom rodnom gradu u Bosni i Hercegovini. U društvu sam s članovima ogranka HDZ-a, svojevremeno, 1991. godine,  prvog osnovanog u Njemačkoj. Putujemo zajedno Stanko Halužan, Mate Bajić, Ante Šolić, Pero Marić, Ivan Laković i Krešo Urban, predsjednik Ogranka i ja, vaša urednica. Poziv za dolazak u Aschersleben odaslao jedna neobičan član ovog berlinskog ogranka … Nijemac Bernd Lohe. Deseta je obljetnica smrti njegove majke, Ingeborg Lohe …
E tu sad počinje neobičnost priče. Jer, gospodin Lohe nas dočekao poput najdražih prijatelja, poput bliske rodbine. Zajedno kročimo starim grobljem u Ascherslebenu, do groba njegove majke. Preko spomenika obraslog zelenilom, raširen je hrvatski barjak …Eh ljudi, susretala sam i prije Bernda Lohea jer redovito dolazi na skupštine berlinkog ogranka HDZ-a a bio je i na božićnoj zabavi u organizaciji Saveza hrvatskih društava …no ipak susret na groblju bio je tako blizak, tako topal, tako nevjerojatan …da vrijedi zaviriti u njegovu pozadinu. Otkud da Bernd Lohe poziva na obljetnicu majčine smrti upravo Hrvate? Kako to da je član berlinskog ogranka HDZ-a? Otkud hrvatski barjak preko spomenika njegove majke? Slijedom …
Ingeborg  Lohe, rođena je 1921. godine, u Stettinu u Poljskoj. Obitelj je po završetku drugog svjetskog rata doživjela progon, pod pritiskom iselila, pronašla utočište u Ascherslebenu gdje su imali daljnjih rođaka.  Život ni malo lagan. Posebno kad je gradić u koji su pristigli tjerani s istoka, podjelom ponovo dopao istočnog dijela. No, u tom životu  se Ingeborg Lohe ipak snašla …borila se …školovala. Postala je učiteljica, nastavnica u srednjoj strukovnoj školi gdje je radila sve do osamdesetih  godina. Bernd Lohe rođen je 1962 godine. – Imali smo veliki afinitet prema Hrvatskoj. To je trajalo još od sedamdesetih godina. Sudbina hrvatskog naroda nam je ležala na srcu. Bila slična našoj. Kada je zid pao mogli smo 1990. godine napraviti prvo putovanje na zapad, Nas je put odmah vodio prema Zagrebu. Tamo je bilo sve za nas jasno …pripovjeda Bernd Lohe, prisjećajući se događaja iz tog vremena.
-Već 1991. godine smo bili u Baškoj Vodi.  Išli smo preko Knina, vidjeli barikade  Srba, naš autobus je morao voziti okolo, pucali su po autobusu, bilo je vrlo teško. Kad smo se provezili  tada, u januaru 91. već smo slutili što će biti, Već 1992. smo se potrudili pronaći kontakt s Hrvatima. Srećom, pronašli smo ga brzo, preko Caritasa, s HDZ.om u Berlinu i to je i do danas  ostalo.  Od  1991. do  1995. smo organizirali transporte pomoći zajedno sa HDZ-om, potom  Crvenim križem, Samaritancima. Bili smo često u Hrvatskoj, pomagali razne projekte …kaže Lohe koji je zajedno s majkom 1992. postao članom berlinskog ogranka HDZ-a i to, i nakon majčine smrti, ostao i do danas. Bernd Lohe je studirao biblitekarstvo u Lajpzigu. Tema njegova diplomskog rada …pogađate možda?! ..bilo je bibliotekarstvo u Hrvatskoj! . Radi toga je istražio puno hrvatskih knjižnica, posjetio brojne gradove. Danas Bernd Lohe radi u Službi za zaštiti spomenika u Ascherslebenu. Rekosmo već …Aschersleben je nastariji grad u Sachsen-Anchalt. Pa sam gradić ima oko 900 zaštićenih spomenika. Puno posla za Bernda Lohea! Ipak, i danas, svake godine ljetuje u Hrvatskoj … najviše u Makarskoj. Prošao je i upoznao  brojne hrvatske gradove …a najviše voli Zagreb.
–Ova hrvatska  zastava koju videte na grobu moje majke ima za mene višestruko značenje. Ona je simbol  snage. Imamo je od 1991. godine i uvijek je bila s nama kad smo prikupljali pomoć, odjeću, hranu, lijekove ili kad smo pomoć vozili u Hrvatsku. Onda je prije deset godina, ležala i na odru moje majke, prema njenoj želji, Prema njenoj želi svirana je na njenom pokopu i njemačka i hrvatska himna. Naši kontakti  sa Hrvatskom su nastavljeni, uvijek sam se trudio u Berlin doći na važne sastanke, radujem se kao i uvijek da vas imam, želim vam se zahvaliti da ste ovdje i želim da tako i dalje nastavimo …riječi su Bernda Lohea izgovorene na groblju u Ascherslebenu.
–Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena mojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim, jer si ti sa mnom.Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni …pročitao je na njemačkom jeziku Bernd Lohe.- Očenaš, Zdravomarijo, Slavaocu i Pokojvječni …izgovorili su Hrvati na hrvatskom jeziku. I svima je sve bilo jasno. Bernd Lohe nam je potom s ponosom pokazao svoje rodne mjesto, vidjeli smo zgradu u kojoj je njegova majka čistila prije nego se uspjela školovati, vidjeli školu u kojoj je radila kao profesorica, osjetili divnu pažnju  njenog sina prema nama, Hrvatima, Hrvatskoj. Ah, kako divnih ljubavi ima!