piše: Marija Juračić
Svi znate priču o tri praščića i zločestom vuku kojeg je mogla zaustaviti samo solidna gradnja kuće. Ona gradnja koja ima svoja čvrsta pravila, kojih se struka, čak i na ovim područjima, pridržava najmanje u sto zadnjih godina.
Ova tri praščića o kojima pričam, nisu potomci onih praščića iz basne koja porijeklo vuče iz vremena prije 18. stoljeća. Ovi praščići nisu čak međusobno u rodu.
Udružili su se i osnovali građevinsku firmu zvanu Obnova, a na ratom opustošenoj zemlji bilo je posla na obnovi, ne za tri praščića, nego za cijelo krdo prasadi.
Novac za obnovu je stigao. Netko ga je dao stradalim ljudima da im se obnove kuće, da dobiju krov nad glavom. I sada su se praščići dogovorili:“ Glupo je ulupati toliki materijal u kuću gdje je teren ravan, mekan, gdje ne pušu orkanski vjetrovi. Može se taj materijal na njegovom putu malo skrenuti, pametnije upotrijebiti.“
I tako su praščići razvozili višak materijala kuda im se ukazala prilika za dobrom zaradom. Najviše su štedjeli na željeznoj armaturi i betonu. O svemu tome majka Zemlja je šutjela, a onda je na samom kraju prosinca 2020. probudila vuka u sebi, vuka koji je donio smrt, ranjavanje i razaranje. A sve zbog praščića. Nećemo govoriti o stradanju i velikom srcu ljudi koji pomažu da se bol ublaži, jer je ovo priča o praščićima i njihovoj gradnji.
Budući da se njihova rabota ovako naglo otkrila, ljudi prizivaju istražne organe da otvore istragu o obnovi koja bi mogla biti temelj stvaranja građevinske mafije. No, već su se javili dušobrižnici, ad hoc – analitičari koji tvrde da je sva ta svinjarija ( a što mogu učiniti praščići nego svinjariju) došla u zastaru.
E sad, ne znam. Ili oni ne znaju. U zakonu je pisalo (čl. 82 KZ) da zastara nastupa izvjesno vrijeme nakon što je nedjelo otkriveno, a ne počinjeno, a ako su zakon u međuvremenu promijenili, onda su praščići ušli dublje u duboku državu nego što možemo zamisliti. Ruju li ga, ruju.