piše: Dragica Trumbetaš
Zastupnici HDZ i Milana Bandića odbili su izglasati zakon kojim bi se otpisali računi za struju 80 obitelji koji u Zagrebu žive u kontejnerima.
Navodno je riječ o tome da se mora izglasati zakon koji je predložio Milan Bandić. Tipični je to primjer političke ucjene u kojoj su žrtve građani.
Ako oporba ne podrži nešto što predlažu vladajući to je sabotaža, ako oporba nešto predloži to je populizam, ako to isto predlože vladajući to je herojstvo, a ljudi su zaboravljeni skoro godinu dana, plaćaju račune jer im je to jedina sigurnost da će imati struju koja im je potrebna ne samo za grijanje nego i za skuhati obrok.
Nebriga za te ljude poprimila je znakove katastrofe, igre političkih moćnika odvratan su čin koji mora biti kažnjen na izborima.
S druge strane, novinari su otkrili još jednog moćnika koji je stekao imovinu, za vrijeme rata, na isti način kao i Žinić, u istoj ulici, samo još ljepšu kuću, a imao je stan u Zagrebu. Taj čovjek bio je gradonačelnik Gline, a novinarima je objasnio da ljudi poput njega moraju u svakom selu imati kuću. Pored te u Glini, on ima još jednu u susjednom rodnom selu, nju je prijavio kao klijet od 60 kvadrata, a vjerojatno mu samo garaža ima toliko.
Tolika gramzivosti u nekim ljudima naprosto je nevjerojatna, moraju imati puno više nego im treba na štetu drugih ljudi.
Novi zakon o braniteljima 25 godina nakon rata donijet će nove pogodnosti, nova prava, dijelit će mirovinu stečenu u radu koja je sramotno niska.
Jučer su prosvjednici prozivali ministra Čorića da odstupi, tražili su da on jedan mjesec živi s 4000 kuna, on je to nazvao populizmom u državi gdje je prosječna mirovina 2650 kuna. 800 0000 umirovljenika živi ispod toga, znači da je populizam ako oni kažu da se s tim ne da živjeti.
Ministar bi sigurno dobro živio da svi u Hrvatskoj dobiju 4000 kuna, ima on rezerve, većina umirovljenika bi mislila da su u raju, ljudi koji su gradili svoje kuće,koji su otplaćivali kredite za svoje stanove, nisu ni imali nikada 4000 kuna na kupu.
Sramotno je to da neki nisu nikada spoznali ljepotu dana kada radiš s ciljem, kad ujutro ideš na posao i imaš u glavi sliku crijepa koji ćeš kupiti od plaće koju ćeš zaraditi svojim rukama.
Cijev za kanalizaciju u vlastitom domu ljepša je od najskupljeg susjednog plota koji je ukrašen željeznim rezbarijama, ako je kuća oteta, ako je plot rezbaren dok su se u dvorištu igrala tuđa djeca.
Ti borci koji su mjerkali tuđe kuće dok su fijukali metci u stvari su nesretni ljudi. Sve što su stvorili više nego im treba, sada im je teret.
Vlada koja nema oči i sluha za svoje građane koji su postradali u potresu, koja nema sluha za svoje umirovljenike, koja postavlja ljude na mjesta gdje se pljačkaju mirovinski fondovi one koji to znaju raditi, koji su već uzeli umirovljenicima.
Martina Dalić navodi kao dobru referencu spašavanje Agrokora kojega više nema. Ledo je prodan, Jamnica je prodana, zemlja po Slavoniji je prodana, a to je onda dobra referenca za Podravku koja još koliko toliko uspijeva održavati proizvodnju.
Podravka je opet izdaja umirovljenika, mjerkanje tuđe ušteđevine. U Podravki su većinski vlasnici mirovinski fondovi, dosadašnja politika uprave je bila da se dobit ulaže u razvoj, dividendom nikada se nije namirila cijena plaćene dionice. Ljudi koji žive danas od mizerne mirovine ugradili su svoj rad u tu tvornicu.
Tu je tvornicu jučer dao Plenković Martini Dalić na upravljanje, a ona kao referencu navodi postupak kada je 800 000 milijuna kuna uzela mirovinskim fondovima i potrošila na spašavanje nečeg čega više nema, nešto što je sada u rukama privatnika, Amerikanca, Rusa i tko zna
koga još, koji će lijepo dobit pospremiti u svoj džep.
Svi oni koji su otimali rad tuđih ruku, nisu ostali zapaženi u povijesti kao heroji, srame ih se vlastita pokoljenja. Tako će biti i sada. Vijećnici koji su jučer glasali protiv toga da se stradalnicima plati struja, a njihova naknada za jednu sjednicu iznosi više od prosječnog računa, nisu zavrijedili više niti jedan glas na izborima, nikada više od nikoga.
Vlada koja okolo jurca pod rotirkama u skupocjenim autima s grijanim sjedalima, pod pratnjom osobnih čuvara, dolazi se u Sabor bahatiti, dok im umirovljenici gladuju, isto zaslužuje prezir i fizičku distancu, nek ostanu u svojim okvirima bahatosti. To je jedino što ćemo pamtiti.
Ministar Čorić jučer se pohvalio svojom maskom, navodno je uradak njegove žene koja je marketinški stručnjak, na maski protiv Corone njegovi su inicijali. Svi koji koriste Coronu za marketing morali bi s njom i nestati.
Previše je jada, tuge i siromaštva donijela, previše je srama potresom isplivalo.
Ne trebaju nam tako bolne uspomene.