Mirko Popović
Dođe
u nijansi prozirnog
Vidim, kaže bezglasno:
tvoje sam daleko
ocvalo ljeto u dolini
Mogli bismo, kaže
još jednom onim puteljkom
još cvjetaju uvale
još rađa smokva i kaplje med
svjetlost curi kroz prste
još su raspjevane ptice
iza naših čemerika
još peče sol i prva rana
Dođe
ili se kadšto zazelene
nijanse prozirnog
u njenim
bezglasim travama