piše: Verica Jačmenica-Jazbec
foto: Fritz Wallner/ Allgemeine Laber-Zeitung
Nedavno je preminuo bivši župnik u Schierlingu, u Bavarskoj, velečasni Hans Bock.
U vrijeme Domovinskoga rata, kao Caritasova volonterka, upoznala sam toga plemenitoga gospodina koji je ostavio lijepe dojmove u mojoj duši.
Pomaganje Poljskoj, Moldaviji, Hrvatskoj
Sredinom 1980-ih godina kada je u Poljskoj vladala nestašica i siromaštvo, župnik Bock je u gradiću Schierlingu organizirao transporte pomoći za tu zemlju. Bio je to tada hrabar potez, jer se prolazilo kroz DDR, a održavanje kontakta preko mobitela tada još nije bilo. On je uvijek bio predvodnik transporta.
Njegova je župa 20 godina pomagala je djeci i starim ljudima u Moldaviji koja je još uvijek najsiromašnija zemlja u Europi. Osobno je više puta bio u toj zemlji kako bi se na licu mjesta upoznao sa potrebama siromašnih, starih, bolesnih i gladnih. Takvo pomaganje će se nastaviti i nakon njegove smrti.
Od 1983. godine župa Schierling je prijateljski povezana sa zagrebačkom župom Špansko. Tijekom Domovinskoga rata župnik Bock je sa svojim župnim suradnicima organizirao prikupljanje izdašne pomoći. U to ratno vrijeme on je 25 puta dovezao humanitarnu pomoć u Hrvatsku. Prvenstveno je to bila pomoć za prognanike iz Slavonije od kojih je njih 2.500 bilo smješteno u jednom tijesnom kampu u župi Špansko u Zagrebu. Više puta je s transportima pomoći odlazio na posebno ugrožena mjesta u Slavoniji, kako bi na licu mjesta pomagao stradalnicima dovozeći im prehrambene artikle, odjeću, higijenske potrepštine, namještaj, kućanske aparate, lijekove i sanitetski materijal.
Zato ovih tjedana žalost zbog njegove smrti vlada ne samo u Schierlingu, župi u kojoj je djelovao 27 godina, nego i u mnogim mjestima kamo se prelijevala njegova ljubav i solidarnost. To pokazuju brojne izjave sućuti koje su došle iz Poljske, Moldavije i Hrvatske.
Životopis
Hans Bock rodio se 16. lipnja 1937. u Kallmünzu u okrugu Regensburg. Nakon trgovačke škole započeo je raditi kao namještenik u uredu u mljekari u Regensburgu. No imao je veliku želju postati svećenikom. I njegov mlađi brat Andreas također je svećenik. U školi za kasna zvanja Fockenfeld naknadno je položio maturu. Zatim je studirao teologiju u Regensburgu, Beču i Innsbrucku.
Dana 1. lipnja 1972. bilo je svečano ređenje u regensburškoj katedrali. Biskup dr. Rudolf Graber zaredio je tada 17 mladomisnika, među njima i Hansa Bocka. On je bio deset godina stariji od svojih kolega. Svojim ponašanjem i svećeničkom dubinom, kao i svojim šarmom i duhovitošću bio je uvijek rado prihvaćen, bio je pomirujući element u zajednici i u svako doba je doprinosio skladu.
Za svećeničko ređenje i mladu misu izabrao je kao ideju vodilju riječi iz proroka Jeremije:
„Idi kamo te šaljem i navještaj što ti kažem, ne boj se: Ja sam s tobom.“ Njegovi profesori su ga poštivali, cijenili, opisivali ga kao mudra, usmjerena prema cilju, skromna i spremna na učenje.
Kao mladi svećenik svoje kapelanske službe proveo je u Wackerswdordu, Kümmersbrucku i u regensburškoj katedralnoj župi Niedermünster.
Od 1. rujna 1979. do 31. kolovoza 2006. bio je 27 godina župnik u Schierlingu. S povjerenjem svoje subraće i po biskupovoj odredbi 1990. do 2006. bio je dekan. Cijeli svoj župnički vijek predavao je vjeronauk u Placidus-Heinrich-Volksschule u raznim razredima. Uz to je uvijek imao još i treće razrede jer je tu djecu pripravljao za Prvu pričest.
Bio je duhovni pratilac i duhovni savjetnik Kolpinške obitelji, katoličkog Saveza žena i KAB-a (Katoličkog radničkog pokreta). Bio je suosnivač pokreta Kursiljo u biskupiji Regensburg. Skoro do zadnjega dana života djelovao je u dušobrižništvu za slijepe. Redovito je posjećivao svoje bolesne župljane na liječenju u bolnicama u Münchenu. Bio je veoma povezan i sa svim drugim svjetovnim udrugama u župi.
Izvrsno je surađivao sa župnim pastoralnim vijećem i crkvenom upravom. Imao je veliko povjerenje u ljude koji zajedno s njime razmišljaju i koji su spremni pomoći i vjerovao im je da su sposobni i za provedbu misli i inicijativa.
U mirovinu se povukao u Regensburg i odande je nekoliko godina djelovao kao duhovnik u mirovini u svetištu Mariaort. Koncem 2017. preselio se u Schierling. Nekoliko tjedana prije smrti odlučio se ući u Dom za starije u Eggmühlu gdje je i preminuo.
Bio je svjestan da život i vjera dosežu svoju puninu samo u zajedništvu. Zbog toga je uvijek uživao među „svojima“.
Uzorna osoba
Iz svoga dubokoga nutarnjeg mira župnik Hans Bock je ljudima davao osjećaj da nitko nije sam. Uvijek se bez straha javljao, pa i unutar Crkve, otvoreno i iskreno izricao svoje mišljenje. Znao je motivirati ljude, ali i priznavati vlastite pogreške. Bio je drag, duhovan, uvijek radostan čovjek koji pozitivno misli.
Župnik Hans Bock je za vrijeme svoga djelovanja u Schierlingu mentorirao deset đakona u pastoralnoj godini, pratio osam studenata teologije na njihovu putu prema svećeništvu, te četiri pastoralna i župna asistenta na njihovu putu u to zvanje.
Poznavao je skoro sve obitelji u svojoj župi. Njegova župa je u Schierlingu ustanovila i uzdržavala dva dječja vrtića. Za vrijeme svoje službe u Schierlingu krstio je 1095 djece, vjenčao 315 parova, ispratio u vječni život 840 župljana, te pripravio 1339 djece na slavlje Prve pričesti.
Povodom njegova odlaska u vječnost, gradonačelnik je napisao:
Gubimo plemenitoga sugrađanina. Zajednica je on njega učila kako trebamo gledati jedni na druge, brinuti se jedni za druge, njegovati gostoljubivost i pokazati zahvalnost. Njegova velikodušnost bila je uzorna za sve nas. Njegova je misija bila zauzimanje za bližnjega. S našim Gradom on je njegovao izvanrednu spremnost na suradnju i komunikaciju. Bio nam je 27 godina savjetnik i kvalificiran partner u javnim stvarima. Političku i župnu zajednicu ujedinio je u obnovi više crkvenih objekata kao važnih graditeljskih spomenika. Bio je socijalno osjetljiv. Polazeći od svoga kršćanskoga uvjerenja širio je svijest za mirnim suživotom svih ljudi. Svojim ponašanjem, radošću i dosljednim stavom promijenio je i oplemenio atmosferu u zajednici. Zato je i dobio počasno građanstvo našega Grada. Župnik Bock bio nam je i u mirovini poseban prijatelj i pratilac. Bio je blizak narodu i autentičan. Svoju je vjeru prenosio i svjedočio svojom životnom radošću. On je, prije svega, zaslužan za dobar glas našega Grada.
Zbog pandemije korone ukop je obavljen, u najužem krugu, u svećeničkoj grobnici u Schierlingu. U svojoj oporuci župnik Bock je poželio da mu se na ispraćaju otpjeva pjesma „Tebe Boga hvalimo.“ Tu svoju želju obrazložio je sljedećim riječima:
„Neka to bude moja zahvalna molitva Bogu što sam mogao živjeti, biti svećenik, što mi je Bog dao narav da sam mogao činiti dobro i da sam tako dugo mogao biti kod vas u Schierlingu. Bio sam rado kod vas!“