piše: Marko Jareb
Jedan novinar u RH je javno rekao kako je na zadnjim parlamentarnim izborima glasovao za HDZ. Je li to demokratski? U najdemokratskijoj zemlji na svijetu kažu kako je bolje da se o nečemu govori išta negoli ništa.
Još je bolje to, što u najdemokratskijoj zemlji na svijetu postoje ljudi koji razmišljaju. Jedan među njima je i Bill Gates, koji je kada ga je mama upitala kao dječaka: – Što radiš, je li učiš?, odgovorio joj je – razmišljam mama.
Isto tako u najdemokratskijoj zemlji na svijetu vrijedi nepisano pravilo, „tko je jači, taj kvači“. Je li i to razlog što je novinar s početka teksta javno rekao za koga je glasovao?
Također u najdemokratskijoj državi na svijetu djeca u četvrtom razredu osnovne škole traže računala u školi kako bi pisali na istima, a ne rukom te se zbog tih popustljivih obrazovnih metoda ne znaju u konačnici rukom ni pravo potpisati kad dođu u više razrede ili u srednju školu. No, njih za uspjeh spašava njihova državna visoka razvijenost i tehnologije koje su našle primjenu u svim društvenim poljima, pa i u vojnim, prvenstveno u NATO – u.
Koju korist ima običan čovjek što je RH već duže vrijeme u NATO – u? Je li mu se zbog toga povećala plaća? Koliko se zbog toga povećao standard u RH? Ima li koji pokazatelj koji bi nam to egzaktno istaknuo? Jesmo li što profitirali u vojnom smislu, kao država?
Vjerojatno smo dobili neko zastarjelo naoružanje te neku vojnu opremu, besplatno, ali module koji opskrbljuju to naoružanje, moguće je da trebamo kupiti kad ih potrošimo, te moramo platiti obuku za rad na tom doniranom naoružanju.
Svakako smo dobili i to da mlade naraštaje neće zaobići opća mobilizacija u slučaju veće ratne pogibelji u svijetu, jer smo sastavni dio NATO saveza.
Hrvati su kroz povijest ginuli za tuđe interese, a danas ne mogu u pravom smislu materijalizirati ono što su krvlju ostvarili u Domovinskom ratu, jer postoje snage koje na druge ( specijalne ) načine vrše „agresiju“ na „mladu“ RH.
Je li razlog tome što Hrvati nemaju pravi osjećaj što to znači imati svoju državu? Kada će doći vrijeme da steknu taj osjećaj? Koliko je moguće kako je i sami nesvjesno podrivaju, svatko na svom nivou nekim svojim malim sitnim nepodopštinama? Kakve se sve malverzacije onda mogu očekivati na većim nivoima? Je li u opticaju nepisano pravilo, što je veća razina to je moguća veća malverzacija?
Isto tako svatko zna kako nitko tko je bio najbolji u njegovoj generaciji po učenju, ne bavi se politikom. Tako je isto sa stručnjacima koji su povezani s politikom. Zato nam i je ovako „dobro“, što nam politiku i struku vezanu s politikom vode ljudi koji nisu bili najbolji po učenju u njihovim generacijama, tj. nisu sposobni već podobni. Ima li snage u RH da se to promijeni?
Zaposlenika u ministarstvima, koliko ih je, kao i u gradovima, gdje svaki gradonačelnik kad dođe na vlast zaposli svoga, dok mladi odlaze trbuhom za kruhom? Istina je vjerojatno u tome kako zaposlenih u proizvodnim djelatnostima u RH nema dovoljno da mogu zaraditi i za one koji rade u neproizvodnim djelatnostima.
Novinare u RH potežu za rukave da im objave nihovu priču. No, svatko ima svoju priču. Istina nikoga ne zanima. A, samo je jedna istina i zna se kako ona oslobađa.
Je li rat kriv za trenutno stanje u RH? Svakao da se posljedice rata i danas osjećaju, ali veliki nerad, javašluk, nepotizam, korupcija, gramzljivost te nesposobnost pa čak i neznanje podrivaju danas same temelje RH. Na to indirektno utječu i duhovni pastiri, oni koji predvode svoje stado, jer je njihov prvi predstavnik za svoju instituciju u RH rekao kako je ona i sveta i grešna. Važno za njih je da su oni našli uhljebljenje u njoj za sebe. Jesu li ikad platili porez državi na „lemozine“? A, uvijek mogu zagrabiti u „škrabicu“ kad zagusti.
Je li itko u RH može reći koliki je prihod od tih milodara kao i koliko je povećan broj zaposlenika u ministarstvima, gradovima i općinama od Domovinskog rata na ovamo?