Pored pjesnikinje Anđelke Korčulanić koja je u povodu dodjele Nagrade Zvonimir Golob reagirala najprije tekstom na Hrvatskom glasu Berlin, Društvu hrvatskih književnika obratio se i pjesnik Zrinko Šimunić:
“Prateći društvenu mrežu Facebook znam da su mnoge književnice i književnici zgroženi odabirom najljepše ljubavne pjesme na književnom natječaju “Zvonimir Golob” – odnosno pjesmom Antona Kikaša “Zauvijek sam”.
Svojim osvrtom na web-portalu Hrvatski glas Berlin reagirala je uvažena članica DHK pjesnikinja Anđelka Korčulanić, a s čijim tvrdnjama se apsolutno slažem. Ipak, mislim da bi imalo puno veću težinu kad bi na odluku organizatora natječaja reagiralo Društvo hrvatskih književnika. Zaista mislim da se radi o devalviranju jedne književne nagrade, a koja nosi ime jednog od najvećih pjesnika hrvatskog jezika Zvonimira Goloba. Unaprijed hvala na odgovoru.”
Kako odgovora nije bilo, Zrinko Šimunić u donjem komentaru, odgovara na odgovor kojeg je tajnik Društva hrvatskih književnika poslao Anđelki Korčulanić a kojeg smo i mi objavili u tekstu naslova “Kad kvalitet nije prioritet…”
“Poštovani gospodine Gregur,
u cijelosti se slažem s Vama da Društvo ne bi trebalo „ustupati prostor tome i sličnim natječajima amaterskog karaktera, kako bi čuvalo dignitet knjige i književnosti.
Naime, nesporazum nastaje na osnovu povijesti same nagrade za Najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu Zvonimir Golob. Nagradu su, svih proteklih godina, dobivali naši najeminentniji pjesnici i pjesnikinje – Luko Paljetak, Lidija Bajuk, Miro Gavran, Maja Kušenić Gjerek, Stanka Gjurić, Drago Štambuk, Božica Jelušić …
Na taj način smo svi mi koji pišemo i šaljemo pjesme na taj natječaj stekli dojam da se radi o vrlo uglednoj književnoj nagradi. Budimo iskreni, svi pjesnici i pjesnikinje koje sam ovdje spomenuo, ne šalju svoje radove na one književne natječaje koji, u dobroj vjeri, potiču pisanje i ohrabruju na stvaranje pjesnike i prozaike amatere, i na koje se autori prijavljuje pod šifrom. Dakle, anonimno.
Već godinama mnogi od nas sumnjaju da je nagrada za najljepšu ljubavnu pjesmu unaprijed dogovorena jer nagradu uvijek dobivaju ugledna, provjerena imena, a nagradu nikad ne dobije „nepoznat netko“. Natječaj nije anoniman. Naravno, dokaza za tu svoju pretpostavku nemamo.
Sve do ove godine organizator je bio dovoljno inteligentan i nije nagradio lošu pjesmu, s kvalitetnim pjesnicima ne možeš pogriješiti. Ove godine je nagradu dobio g. Anton Kikaš. Kvaliteta pjesme je zgrozila sve dobronamjerne ljubitelje poezije, od ugledne književne manifestacije to ne očekuješ. Za nas je to isto kao da se kvalitetom srozala nagrada „Tin Ujević“ u Vrgorcu ili „Croatia rediviva“ u Selcima na Braču.
Naravno, Vi i dalje možete smatrati da se tu radi o minornom književnom natječaju, a s kojim DHK nema ništa. Objasnio sam u čemu je nesporazum”, komentar je Zrinka Šimunića.