tekst i foto: Dražen Radman
Naša potreba za nečim nepatvorenim, nevinim, toplim, djetinjim i davnim; za stanjem mira i ljubavi među ljudima; za bratstvom i jedinstvom; za trajnim i dubokim zadovoljstvom u duši; za jednom zemljom u kojoj nema ni svađa, ni boli ni rata, nije ništa drugo nego naša dubinska potreba – za Bogom, za Isusom Kristom.
A budući veliko mnoštvo nas ne želi živog Isusa u svoj život, onda od ljudi, koji ‘mirišu i dišu’ nešto nalik Božjemu, često prave božanstvo.
Neki to čine jer su u potrazi za nečim (nekim) najuzvišenijim, a neki to čine jer ne žele Najuzvišenijeg u svoj život pa se ‘zaustavljaju’ na ‘uzvišenim’ ljudima koji su u krhkim obrisima samo nalik Bogu.
Mislim da ovi prvi imaju veću šansu ‘uspješno’ okončati svoju (dugu) potragu, dok su ovi drugi u prilično nezgodnoj poziciji.
U svakom slučaju, potrebno nam je svima razmišljati, propitivati, uspoređivati… Iz takvog razmišljanja veća je mogućnost donošenja dobrih zaključaka. A dobre zaključke slijede i dobre odluke.
Uvjeren sam da dobre odluke Bog blagoslivlja i pokazuje iskrenom tragatelju da je (itekako) živ Onaj koji je najuzvišeniji.
