MATERINO BILO - Hrvatski Glas Berlin

MATERINO BILO

Marko Jareb

S mora kad’ vjetri pušu,
njegova predivna boja,
oplahuje njenu dušu,
koja je posebnog’ kroja.

Onda mi dođe u glavu,
njezin blagi pogled vječan,
i misal na tu pojavu,
stvara izraz lica svečan.

Dokle kuca meterino bilo,
tada ne znaš koliko ti znači,
ali svakom’ fali njeno krilo,
i toplina što iz njega zrači.

Ruka njena meka, zlata,
k’o da ide na zabavu,
i lančić joj oko vrata,
gledaš u ljepotu pravu.

Na ramena kosa pala,
u misli mi netom sinu,
da ju njena djela mala,
u visinu vječnu vinu.

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments