tekst: Štefica Vanjek
Prošli tjedan, jedno jutro za kavom muž mi priopći novost: „Pročitao sam da ćemo mi umirovljenici dobiti povećanje mirovine a pišu i da bi mogli dobiti kovid dodatak od 100 do 200 eura.“ Kao što su dobili umirovljenici u nekim zemljama EU-a, a negdje i trinaestu i četrnaestu mirovinu.
„Ma da“, začuđeno ga gledam, i već znate, radi mi kalkulator i spisak što ću sve kupiti za tu lovu. Ja to po onoj narodnoj: “Ražanj spreman, a zec još u šumi.“
Puno je on toga pročitao jer kako su mu hakirali profil na fb „neki novi sajber klinci“ i igraju se sa profilima, ne može na fejzbuk pa čita i što treba i što ne treba, naročito one loše vijesti koje utječu na povećanje depresije, pa više spava nego je budan.
„Skopaj si oko ako išta dobijemo“ (samouvjereno „tješim“ muža ). On će na to kao da vjeruje:
„Kažu novinari, Vlada je obećala usklađivati nam mirovine.” Odmah mi je roleta pala i veselje splasnulo, s kim, ili s čim će nam usklađivati, (mislim si). Kažu BDP pao za dosta postotaka, (ne da mi se baviti statistikom, za to su plaćeni stručnjaci, često i preplaćeni) znači ako je sa tim mirovine će ići dolje, (kuda dolje, ionako su mizerija da veća ne može biti), a onda kažu da su plaće porasle za ponovo nekoliko postotaka, zna se tko popravlja prosjek (opet matematika), e to bi bilo bolje usklađivanje, ali to nikada nije bilo, niti će biti, zato ne znam kako i sa čim će usklađivati.
Ovaj tjedan muž me s podsmjehom gleda i kaže:
„Pročitao sam danas da će nam povećanje mirovine biti, zamisli koliko puno“.
Mislim ja, mislim, i bubnem najmanje što mi je palo na pamet, za 1 posto, jer prečesto tako izgleda usklađivanje.
„Nisi pogodila, pogađaj još.“
„Manje ili više?„ Na manje sam se naježila, a za više ne mogu zamisliti postotak.
„Manje!„
„Ma, kuda manje, jel ti to mene provociraš da poludim jer sam u mislima povećanje već potrošila.“ Crvenilo bijesa mi jurne u obraze.
„Cijelih 0,53 posto će nam rasti mirovine! Piše u novinama da je tako usklađeno.“ Faca mu je, ne zna se jel bi se smijao ili plakao. Sad tek ne znam gdje su isčupali taj postotak, i sa čime su usklađivali, pa to ne znam ni izračunati koliko iznosi, (matematika mi je slaba strana), ali znam da neće biti dovoljno za jedan paket troslojnog toalet papira.
Možda oni misle da mi „mrelci“ (kako nas zovu ovi novi sajber klinci ) nemamo za čim upotrebljavati troslojni pa nam je dovoljan dvoslojni, ali i on je skuplji od povećanja. Aha, zaboravila sam zaostatke pa će možda biti dovoljno.
Zna se, ovo se ne odnosi na one koji imaju velike mirovine jer će njima i ovaj mali postotak donijeti veliki dobitak. Tako je uvijek, oni s najmanjim mirovinama dobiju najmanje umjesto da je obrnuto. Sada mi je tek jasno zašto izreka: “Sirotinjo i Bogu si teška“, a te sirotinje ima više nego onih drugih.
Da se razumijemo, volim ja usklađenost, recimo u oblačenju, uvijek na to pazim. Volim i usklađenost partnera u braku što znači da se neće brak raspasti za koju godinu, što je u današnje vrijeme sve rjeđa pojava.
Za mene je usklađivanje nešto pozitivno što za ovo usklađivanje mirovina ne mogu reći. Izmišljaju jezikoslovci nove riječi, kao izolacija-samoosama, pandemija-velepošast i druge, pa bi mogli izmisliti i za ovu mizeriju od usklađivanja, ja bi recimo za usklađivanje mirovina upotrijebila riječ „zavaravanje“.
Ne znam da li oni gore misle da smo mi majmuni kojem je dovoljna banana pa da bude sretan. Ili smo stvarno majmuni jer smo im dali vlast i naše živote u ruke pa nas mogu praviti neukim majmunima.
Nisam nezahvalna, naužila sam se u životu gladi i siromaštva pa svaki dan zahvaljujem bogu što imam krov nad glavom koji sam pošteno s mužem stekla, što imam pametnu i zdravu djecu i unuke, što nisam gladna, što imam koliko toliko zdrave pameti i kakvog takvog zdravlja (ne bi bilo loše kad bi ga bilo više), što nisam usamljena jer imam muža s kojim se još uvijek nakon četrdeset sedam godina braka usklađujem, ali ovo usklađivanje ne mogu prožvakati.
U glavi sam već uskladila razmišljanja kako ću ove godine, i sve iduće, glasati na izborima.
Neću se još ovo malo života nepotrebno nervirati jer mi to samo narušava zdravlje. “Biti će kako bude“,kažem i odem se uskladiti s prirodom i suncem, na svoje dvorište, koje će mi zahvaliti ljepotom u mjesecima koji dolaze.