piše: Marija Matijašević
Stružec/ Evo “izvire” nafta na mojoj livadi, teče kraj šljivika, po mojoj grabi na igralište, pa teče po grabi pokraj kuće, na ulicu, u grabu …Sve puno nafte.
Da su nam, otkad je pronađena nafta u Strušcu 1953 godine, dali samo dinar po litri, mi bi bili Kuvajt.
Ovako …samo šteta!
Kao i sada. Pukao naftovod, zemlja se natopila naftom …ekološka katastrofa, tko zna po koji puta.
Prije 20 godina već je jednom pukao naftovod i potopio naših 70 voćaka, koje se do danas nisu oporavile.
Naknada štete je bila 2-3 tisuće dinara. A što je to prema zemlji koja nikada više nije rodila. Niti travu neće jesti krave.
Tako i sada. I ako što bude odštete, neće to ništa pomoći u ovoj situaciji …smradu kojeg udišem već tjedan dana, i zemlji koja je zatrovana.
Odvoze oni i stružu zemlju, ali kiši jako i sve je već raskvašeno i odavno otišlo u podzemne vode.
Nakon moje prijave, došli su iz Ministarstva zaštite okoliša, iz INA i mnogi drugi, no napravljena šteta se ne može izbjeći.
Jer, dok sam ja primjetila što se događa ispod trave, da sa brijega udaljenog oko 50 metara, curi nafta, bilo je već na žalost prekasno. Dobro da nije netko bacio u noći čik, kako to inače ovdje ljudi čine, sve bi bilo izgorjelo.
Još uvijek radovi traju. Zbog toga ne mogu nikuda otići, ne možemo otvoriti prozore jer smrdi po nafti, stalno moram nadgledati, kao da ja tome nešto znam …
Stari naftovod ima 50 godina, a godine čine svoje, Cijevi pucaju kao repa – ovo je ove godine već drugo puknuće istog naftovoda, na udaljenosti od 200 m od bušotine, iz koje nafta pod prirodnim pritiskom ide u tzv. sabirnu postaju.
Nadam se da će prestati kiša i da će se dovesti friška zemlja, te pokriti tragove nafte.
Dio (moguće) odštete, će ići za električno crkveno zvono u Strušcu.
Hvala Bogu, da nije došlo do još gorega!