Prijedlog za proglašenje bunjevačkoga govora nematerijalnom kulturnom baštinom
izvor: Hrvatske novine
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje poslao je Ministarstvu kulture prijedlog da se bunjevački govor proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske, kao važan čin pomoći bunjevačkom govoru i svim Bunjevcima u Hrvatskoj i inozemstvu, izvijestio je ravnatelj tog instituta Željko Jozić.
Na konferenciji za novinstvo, održanoj u srijedu 17. ožujka u Senju u povodu završetka Mjeseca hrvatskog jezika, Jozić je istaknuo da su odlučili o toj temi govoriti u Muzeju grada Senja, koji ima bogatu etnografsku muzejsku zbirku o Bunjevcima u stalnom postavu, a bunjevački govor je vrlo živ u okolici grada.
“Želimo dokazati da su bunjevački govori autohtoni hrvatski jezici i podrijetlo im je zapadna Hercegovina te zaleđe Dalmacije, odakle su se Bunjevci iselili zbog prodora Osmanlija u 17. stoljeću”, rekao je Jozić i dodao da su došli u primorski i lički kraj Hrvatske te u Gorski kotar, a jedan dio njih odselio se u podunavski kraj, u Bačku. Svi oni i danas govore novoštokavskim ikavskim hrvatskim govorima, istaknuo je.
“Važno je da se bunjevački govor dodatno zaštiti i da se javnost u Hrvatskoj i izvan nje senzibilizira za pripadnost bunjevačkog govora hrvatskoj matici”, rekao je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Jozić je rekao da se proglašavanjem bunjevačkoga govora nematerijalnom kulturnom baštinom mogu okoristiti govornici koji bi mogli dobivati financijsku pomoć države za razne manifestacije kako bi se održalo tako zaštićeno dobro.
Voditeljica Odjela za dijalektologiju Instituta Ivana Kurtović Budija rekla je da postoji sličnost svih bunjevačkih govora koju prepoznaju jezikoslovci. U prvom redu to je ikavizam, koji ne postoji ni u jednom drugom novoštokavskom govoru u Vojvodini, ali i niz drugih značajki, rekla je.
“Samo istraživanjem i kulturnim pristupom možemo učiniti ono što je važno za lokalni i nacionalni identitet”, zaključila je.
Voditeljica riječke ispostave Instituta Mirjana Crnić Novosel, kroz primjer govora Bunjevaca u goranskome mjestu Liču, koji je proučavala, oslikala je sličnosti bunjevačkih govora i očuvanost kroz stoljeća.