KEKS - Hrvatski Glas Berlin

KEKS

Iz naše arhive/ objavljeno 15.03.2011.
.
piše: Sonja Breljak

Berlin/Svako jutro hitam ulicama ovog velikoga grada …onda podzemnim gradskim prijevozom, U6 pa U9 …do državne službe koja se bavi prvim prijemom i smještajem onih koji, prema pozitivnim njemačkim propisima, imaju pravo podnijeti zahtjev za političkim azilom u Njemačkoj.

Po pravdi je da sam tu među ovim ljudima. Mislim, ovim ljudima s obje strane “barikade”, točnije rečeno …pulta službe za prijem.

S jedne strane mala  i živa trupa prevoditelja. Svijet u malom. Tijekom razgovara čuju se razni jezici a opet i njemački kojim govore između sebe.

Po pravdi je da sam tu jer u posljednje… skoro dvije decenije, toliko žeznuh za kojim poslovnim, kolegijalnim  krugom. Sad je  ovaj “cijeli svijet” moj. Njemu pripadam.

Po pravdi je i da sam tu s ovim ljudima s druge strane. I sama… sami… bijah… bijasmo… u skoro istovjetnom položaju. Pa sad  imam razumijevanja za obje strane. I za radnu rutinu u kojoj su svi novi zadaci uposlenika… isti! I za tražitelje azila koji svi i sve žele brže, što prije, najradije… odmah! A često se ipak to čekanje otegne do beskraja …

O kako se toga dobro sjećam! Znalo se doći ujutro rano, još za mraka, kako bismo bili među prvima na redu a opet bi se  događalo da  s produženjem boravka završimo među posljednjima. Al´ se znalo  trpjeti i čekati! Otud valjda razumijevanje takve situacije kod drugih. Daj ti dobij boravak! To bijaše najvažnije. Najbolje na godinu dana… izvrsnim se činilo dobiti i boravak na pola godine  a  zabrinjavajuće  je bilo s mjesec dana ili čak i kraće.

Prije nekoliko dana… čini mi se bio je četvrtak kada se radi do kasno poslijepodne… zaglavilo se dizalo u  zgradi. Stalo između prizemlja i podruma. Praktički, potonulo nekoliko desetaka centimetara, vrata se ne otvaraju. U dizalu desetak odraslih i djece, tražitelji azila, prevoditelji i službenici.

Potrajala situacija i više od sata do dolaska majstora koji su popravili dizalo te se umorni “zatočenici”  dokopali slobode. A s početka prisilnog zatvora u berlinskom dizalu, još dostajalo za šalu i smijeh. Pa tako …nakon što  dizalo zastade “ni tamo ni ovamo”… kroz smijeh upitaše iz dizala: – A šta će sad biti s nama?  A netko odgovori: -E sad ćete dobiti boravak u Njemačkoj, točnije u njemačkom dizalu. I svi se nasmijaše!

Dogodi se da mnogima koji dođu s namjerom tražiti azil, uopće nije do smijeha. Bude tu ljutih, nezadovoljnih,  bolesnih, nepismenih, prljavih,  gladnih, manje ili više važnih, a često i onih koji su  prije već bili u Njemačkoj i po više puta, neki bili prijavljeni i  pod raznim imenima i u raznim grradovima.  Nekima već  poznati svi uvjeti pod kojima ovdje mogu  ostati. A neki pojma nemaju o tome, pa  kad njemački službenici upitaju za razloge dolaska i traženja političkog azila, a oni spominju tek siromaštvo, propali krov kuće i glad, uz ono stalno …nas Rome nitko ne voli …nesvjesni kako ništa od toga nije osnov za politički azil u nekoj državi. Ali je osnov za tražiti bolji svijet.

Upravo preda mnom mlada obitelj. Romi iz Srbije. Jedno dijete, beba, u majčinom naručju, drugo malo starije -u očevom. Njemačka službenica, gđa  H. upravo odlazi kopirati njihove dokumente za arhivu.

Ocu na krilu sjedi stariji sin. Šest mu je godina. Velike, lijepe oči. Mali dječak a toliko toga već prolazi. Otvaram kutiju što stoji uvijek  na sred stola gđe H.  I dok me dječak gleda zbunjenim  pogledom, vadim iz kutije veliki keks. I pružam mu ga. Na usnama mu smiješak dok stidljivo  keks prima rukama. Pomilovah mu kosu. Razmišljam… podsjećam se… moja starija  kći je imala toliko godina po dolasku u Njemačku.

Nisam poslije više vidjela dječaka. Previše posla. Gđu H. sretoh ponovo  par sati nakon toga. Ispripovjedah kako joj uzeh iz kutije jedan keks.

Ah dobro …zašto mi to i govorite, pa to je samo jedan keks! Običan keks!

-Eh da …mislim u sebi. I jeste običan keks. A opet i nije!

U trenutku kad ga pružih, u dječakovim se sjajnim očima tad ogledala  – cijela Njemačka.

5 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments