ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Odem ovih dana na prve roditeljske sastanke u ovoj školskoj godini. Svi su ovdje skoro u isto vrijeme. I traju!
Tamo negdje prije nekih 15-16 godina, na prvi takav roditeljski susret, ode ponajprije jedanput moj suprug. Pa nakon što taj povijesni sastanak roditelja ondašnjih prvašića potraja više od tri sata, izjavi:- Bilo je to prvi i zadnji puta!
I tako i bi. Od tada ih iz godine u godinu, ja redovito pohodim. Svi su većinom znali trajati satima. Raspričali bi se roditelji o svemu i svačemu. O pojedinom djetetu konkretno ništa.
Nije to kao nekada kod nas da se javno čitaju ocjene sa stranica onih naših tajnovitih, sveznajućih i moćnih školskih dnevnika. Tamo su bila ispisana naša imena. I sve ocjene iz određene školske godine. Brojne priče je mogla ispričati pojedina stranica dnevnika. O radu i trudu, sklonostima i sposobnostima, o željama, dobrim i lošim stranama svakog učenika.
Govorili su puno i o učiteljima i nastavnicima.
Strah i trepet su bili ti školski dnevnici, velikih stranica i tvrdih korica. A kad bolje promislim, imalo je to i svoje dobre strane.
Ovako, moraju roditelji čekati posebne razgovore sa svakim od učitelja jer ocjene nisu sabrane na jednom mjestu.
Za zadnjeg roditeljskog susreta u školi mojeg posljednjeg osnovnoškolca, do ruku mi, provjere točnosti adrese radi, dolazi spisak učenika petoga A razreda ove škole u središtu Berlina. I zove se znakovito, „Škola na Brandenburškim vratima“. Evo me do imena mojeg djeteta gdje iznenađeno ustvrdih, stoji i jedna skraćena oznaka –„n.d.H“.
Što ću vam reći? Nije da mi mislima ne proleti kakva asocijacija i da me NDH, Bože me oprosti, ne podsjeća na štogod. Pa dok pokušavam razložno razmišljati, pogledom prelazim i preko drugih dječijih imena.
Vidim, kraj priličnog broja djece, ista je kratica. I ne radi se ovdje o NDH nego o „n.d.H“. Razliku sasvim sigurno primjećujete?!
Ova njemačka kratica upisana uz pojedina dječija imena na školskim spiskovima, znači „nicht deutsche Herkunft“ ili što bi rekli u prijevodu „nije njemačkog porijekla“.
Pravo da vam kažem, u vrijeme kada se brojni zaklinju u integraciju, globalizaciju i ineternacionalizaciju, a o ravnopravnosti da i ne pričamo, istovremeno mi je i smiješna i tužna ova napomena uz dječija imena u razredu jedne redovite, osnovne, njemačke državne škole. Tek kod par djece, kakve „arijevske krvi“ ili što drugo, nema je. Ne označava tek pripadnost državi, jer „čarobna“ skaćenica stoji, primjerice, i uz ime djevojčice čiji i roditelji imaju njemačko državljanstvo i rođeni su u Berlinu.
Oznaka je to i obilježje porijekla koje se koristi po željama. Kada su to ovdje građani Nijemci? Kad dobiju putovnicu? Polože test znanja o njemačkom sustavu? Ili nikada? I uz posjedovanje njemačke putovnice, porijeklo ili famozno „n.d.H“, spomenut će se sasvim sigurno u javnosti, ako je dotična osoba štogod pogriješila, loše učinila. A neće se spomenuti ukoliko se radi o kakvome uspjehu. Primjerice, sportskom. Tako, nema puno razgovora o tome kojeg je porijekla Michael Balack ili Lukas Podolski. Golovi su golovi. I nema naznake „n.d.H“ uz ime njemačke pobjednice ovogodišnjeg Berlinskog maratona, Irine Mikitenko. Čista Njemica, što li!?
Pa čemu služe onda oznake kraj imena nedužnih, učenika osnovne škole? Tek obične evidencije radi? I učiteljica sliježe ramenima. A roditelji se stidljivo pogledaju. Ovisno o tome što će napraviti u životu, ovo „n.d.H“ će njihovu djecu pratiti, izlaziti na površinu ili nestati.
I tko ono stalno priča o potrebi integracije mladih stranaca?!- šapućem u sebi da moj dječarac ne čuje. On još misli da su sva djeca ista, istih prava i obaveza na igru, smijeh, učenje, ocjene, radost, prijatelje. Ne bi razumio zašto i čemu služi ono „n.d.H“ ispred njegova imena.
Gledajući budućnost Njemačke, nisku stopu nataliteta, četvrtinu mladih stranaca u ukupnom broju školaraca u Berlinu, povijest migracije i stupanj integracije, teško da razumijem i ja. Čiji su to mali, obilježeni ljudi? Jesu li tek „nicht deutsche Herkunft“ ili pripadaju i ovom državnom sustavu? Bilo bi dobro pojasniti nam /im/ dok ne porastu.