Iz naše arhive/ objavljeno 26.11.2010.
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Ah ljudi moji, u šta upadoh?! Rekoše mi… pa tako… ponekad bude tu posla… povremeno… znaš… kad već trebaš… prihvati… ništa često ni previše. A meni treba… pa tako i prihvatih.
I ne izrekoh još pristanak kako treba, upoznah tek kratko kolege …Evo, tu vam je „cijeli svijet“, veli šefica male prevodilačke trupe… kad odjednom nasta prava invazija „publike“… tako se kaže u poslovnom žargonu.
Mjesto radnje je jedna od berlinskih službi koje se bave prvim prijemom onih što u Njemačkoj traže azil. I mala prevodilačka trupa… kojoj i ja sad pripadam… nonstop je u pokretu. Gužva je.
O tome ovih dana upravo pisao i njemački Tagesspiegel. Kažu u naslovu… Berlin nema više mjesta za izbjeglice! Opsadno stanje u Landesamtu! Novopridošli se smještaju u privremene smještaje …šalju u druge gradove, savezne države. Broj tražitelja azila u odnosu na isto vrijeme prošle godine, porastao za 80 posto. Porast broja je zabilježen ponajprije kod tražitelja azila koji dolaze iz Srbije i Makedonije…
I sve tako! Tagesspiegel spominje njemačku liberalnu viznu politiku koja je uzrokovala pravu poplavu novih azilanata. Sve podsjeća na devedesete godine…
I mene isto tako! Samo se, u odnosu na ono vrijeme, „publika“ ponešto izmijenila. Takozvanu „publiku“, odnosno tražitelje azila koji dolaze iz Srbije, Makedonije… a posljednjih dana i iz Bosne i Hercegovine …čine, isključivo Romi. Stvar se izgleda odvija po sistemu „Romi svih zemalja ujedinite se“. Stihijski. Ali u toj mjeri da se ponekad čini kako je sve djelo vještoga planera.
Između dva prijevoda, upoznajem „cijeli svijet”. Kolege govore francuski, engleski, vijetnamski, ruski, arapski, hindu, persijski, kurdski, albanski… No, ovih dana, najviše prijevoda sa srpskog. Romi stižu iz Zrenjanina, Leskovca, Kikinde, Bijeljine, Vlasenice.
–E baš dobro govorite srpski… kažu. –Ima jedna gospođa na Bundesamtu… ona nam isto tumačila …ali brate… ništa je nismo razumjeli!
Ova „publika“ svaki dan opsjeda već od ranih jutarnjih sati, vrata Landesamta. Cijele, velike, mnogočlane obitelji… Kad kažem „obitelj“…onda pitaju …a što je to? Ni pojam „vlak”… kojim trebaju otputovati u drugi grad ili saveznu državu… nije im jasan!
Prvih dana su na pitanje o razlozima dolaska u Njemačku, odgovarali …nemamo ništa, sirotinja, zima dolazi… i slično. A ima tome par dana, odjednom upoznaše riječ „diskriminacija“ koja kao razlog upućuje na opravdane osnove za traženje i dobijanje azila. Takve tvrdnje uz novonaučenu riječ „diskriminacija“, obično završe riječima: –Pa gospođo, znate kakvi su Srbi!
Romi. Sveznajuća wikipedija kaže …Romi su lutajući narod indijskog podrijetla raspršen širom svijeta, pretežno u Europi. Izvori ih spominju u Bizantu od 11. st. Procjene o broju pripadnika krajem 20.st. kreću se od 3 do 8 i više milijuna. Najviše ih živi u državama Istočne i Jugoistočne Europe te u Španjolskoj. Romske organizacije zalažu se za priznanje da su Romi zaseban neteritorijalni narod s vlastitom poviješću, jezikom i kulturom. Karakteristični su po jeziku, nomadizmu, ali i po zanimanjima: mala trgovina, sitni popravci, skupljanje i prodaja otpadnih materijala, građevinski radovi, glazba, zabava, gatanje…
Poseban svijet. Nacija čije se stanje… iz ovog kuta gledano… pokazuje uistinu u vrlo jadnom stanju. Ne toliko materijalno… naravno da svi tvrde kako nemaju novaca… izgubili su putovnicu i sve dokumente… a na zvuk mobitela iz džepa vade najnoviji model… već na drugoj razini.
Naime, listom su sve to… od najmlađeg do najstarijeg… potpuno neobrazovani, nepismeni ljudi. Zbunjuje ih gomila papira na njemačkom jeziku, koje dobiju …dokumenti …odluke …rješenja …isto toliko koliko i Nijemce njihovi dokumenti ispisani ćirilicom, brakovi sklopljeni …kako sami kažu ...sve legalno …na ciganski način …brojna djeca različitih prezimena i očeva.
Druga kultura. Svi dolaze iz gradskih predgrađa. Iz njihove, “ciganske mahale”.
–Što ćete raditi sad, pitam jedne koji se, nakon odbijena zahtjeva za azilom, već vraćaju u Srbiju? –Skupljat ću stari papir i željezo k’o i prije, odgovori. Prvom prilikom, opet će u Njemačku ili koju drugu zemlju. Tamo-ovamo. Način života koji ostavlja trajne posljedice. I one su vidljive na tim ljudima, njihovim navikama, običajima, religijama …
Pa mi smo Romi …nemamo mi to …obično kažu na pitanje o religiji …a onda se ipak sjete kako bi mogli biti katolici, pravoslavci ili muslimani …ovisno o sredini iz koje dolaze ili o tome što bi ovdje bilo zgodnije biti.
Sve je to vrlo raznoliko. Takva su i njihova imena. Upravo danas jedna obitelj podnese zahtjeve za azilom. Stigli iz Srbije u koju su se vratili iz Švedske… a prije toga iz Belgije… a prije toga iz Francuske… a prije toga iz Srbije.
Roditelji se zovu Ružica i Tomislav. Sin i snaha imaju ime Ričard i Marisol. A unuk… ne znam hoće i taj podatak objaviti Tagesspiegel, no mi bilježimo, zahtjev za azilom podnesoše danas u ime… u Švedskoj rođenog… tromjesečnog Karla Gustafa.
–Mi vam se gospođo, rađamo …da oprostite …gdje stignemo, kažu.
Zanimljiva situacija u Landesamtu. Dobije li tromjesečni Karl Gustaf u Njemačkoj azil… tko zna… možda baš to, možda baš on jednoga dana barem malo izmijeni sliku i stanje Roma u očima svijeta. I što je i važnije… u očima njih samih!