SPAŠAVANJE UMJETNOSTI - Hrvatski Glas Berlin

SPAŠAVANJE UMJETNOSTI

tekst i foto orkestra: Eleonora Ernoić
foto dirigenta: R.Ricci, Festival Verdi Parma

Zagreb/ Na Veliki petak, drugoga travnja ove godine, Zagreb je imao privilegiju uživati u koncertu s publikom u dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, slušajući  orkestralno djelo Josepha Haydna “Die sieben letzten Worte unseres Erloeses am Kreuze”, HOB XX:1, 1787. (Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu), nažalost, u popratnom tekstu HNK Zagreb krivo navedene registracije (HOBXX:2 je istoimeni oratorij Josepha Haydna za orkestar, zbor i soliste, napisan, 1796. a Haydn i u ovoj orkestralnoj verziji koristi puhače i udaraljke, što je zaboravljeno napisati).

Izvedbom orkestra Opere HNK Zagreb dirigirao je Antonello Allemandi, dobro poznat zagrebačkoj publici.

Koncert se mogao pratiti također na internetu i kao takav bio jedna od jedinih dviju izvedbi tog djela drugoga travnja koje se tradicionalno izvodilo na Veliki petak (drugu izvedbu su odsvirali devet austrijskih orkestara, svaki samo jedan stavak, to jest Introdukciju, sedam sonata i Terremoto (potres)).

“Musicu instrumentale sopra le 7 ultime parole del nostro Redentore in croce, ossiano 7 sonate con un` introduzione ed al fine un terremoto” Haydn je napisao za crkvu iz Cadiza, na molbu svećenika Jose Saluz de Santamaria u svrhu izvođenja tokom Velikog tjedna.

Haydn, u ono vrijeme najpopularniji kompozitor Europe, običan je Kapellmeister (dirigent), službenik na bogatom dvoru Esterhazyjevih koji njeguje operu, glazbu i umjetnost. Nakon trideset i nekoliko godina dobiva mogućnost prezentirati se kao samostalni kompozitor, neovisan o volji poslodavca.

Uspjeh djela bio je ogroman, iste godine, Haydn ga obrađuje u formu gudačkog kvarteta (HOBXX/1:B) te za klavir (HOBXX/1:C), Artaria ih objavljuje u Beču 1787., a Forster u Londonu.

Kompozicija je jedna od prvih velikih skladbi tzv. “programske glazbe” gdje se određena misao, ideja, osoba opisuje samo uz pomoć glazbe.

Dijelovi su:

Introduzione u d-molu, Maestoso ed adagio

1. sonata: “Pater, dimitte illis, non enim sciunt, quid faciunt./ Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine

B-dur, Largo

1. sonata: “Amen dici tibi:hodie mecum eris in Paradiso./ Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u Raju.

c-mol, Grave e cantabile

III. sonata: Mulier, ecce filius tuus, et tu, ecce mater tua!/ Ženo, evo ti sina; sine, evo ti majke!

E-dur, Grave

IV: sonata:Deus meus, Deus meus, ut dereliquisti me?/ Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

f-mol, Largo

V. sonata: Sitio/ Žedan sam.

A-dur, Adagio

VI. sonata: Consummatum est!/ Svršeno je!

g-mol, kraj u G-duru, Lento

VII. sonata: Pater! In manus tuas commendo spiritum meum./ Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj

Es-dur, Largo

Terremoto/ Potres

c-mol, Presto con tutta la forza

Muzikološki bi bilo interesantno obraditi činjenicu da je jedno potresno sakralno djelo pisano u jednakom broju dur i mol tonaliteta.

Orkestar se sastoji od gudačkog i puhačkog korpusa, a Haydn orkestracijom, znalačkim kombiniranjem kontrapunktne (vodoravne) i okomite harmonije te poznavajući izuzetno dobro poetiku latinskog jezika (prvih nekoliko fraza svake sonate točno prati stopu (metar i ritam naglaska kristovih riječi) stvara kompoziciju neobične ljepote, senzibilnosti koje odražavaju i tragediju osobnog života kompozitora, raspetog između vjere i okolnosti da je njegov brak bio nesretan.

Koristeći mogućnosti raspona i boje pojedinih instrumenata stvara atmosferu zadanog libreta ne koristeći riječ (iako u pojedinim izvedbama naratori izgovaraju svaku od sedam posljednjih Kristovih riječi).

Antonello Allemandi  (student između ostalih L. Bernsteina i S. Ozawe) već je u prošlim produkcijama u glavnoj nacionalnoj opernoj kući pokazao svu raskoš naizgled neobuzdanih strasti i osjećaja, no u ovoj produkciji dolazi do izražaja njegovo izuzetno dobro poznavanje teologije kao nauke i njegov talent, gotovo “Mozartijanski” kojim on savršenom jednostavnošću orkestar vodi do maksimuma virtuoznosti, muzikalnosti pritom ne namećući vlastitu osobnost ni teatralizirane kretnje.

Orkestar mu vjeruje.

Toplim bojama oblih tonova rogovi su isticali dionice gudača, točan ritam fagota podržavao je bol i patnju dok je suptilno fraziranje oboa, flaute, donosilo kontemplativni mir.

U najpotresnijem stavku: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” solo violina koncertmajstorice Mojce Ramuščak tehnički je slijedila zahtjev partiture, dodavši na kraju potresni dekrešendo. (Solo violina je svirala po želji maestra samo jedan odlomak ali to nije odmak od partiture nego dramaturški efekt kojeg je iskoristio i sam Haydn pretvorivši orkestralno djelo u gudački kvartet).

Maestro Allemandi znalački talentirano ističe bogatstvo mašte, zaintrigiranost slijedom fraza koje se neočekivano izmjenjuju, točno kao i brojnost, silina osjećaja Razapetog.

Pod nečijom drugom rukom, orkestar bi zvučao sigurno drugačije, s time da je maestro Allemandi, dirigent velikih pozornica, svojim pomnim studijem partiture Haydna, uz nesvjesno dodavanje vlastitog urođenog umijeća umjetnika dokazao i pokazao koliko je ansambl, u ovom slučaju Orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu vrijedan svake pažnje i truda da mu se omoguće bolji uvjeti rada.

Govori li novi Zakon o kazalištima o sigurnosti radnih mjesta, ugovorima na neodređeno vrijeme, kao što je to riječ u recimo Ministarstvima i njihovoj birokraciji ili u glavnim nacionalnim kazališnim kućama Njemačke, Austrije?

Biti umjetnik znači rad, rad i samo rad uz nešto malo talenta. Biti umjetnik znači trošiti svoje tijelo, um i vrijeme na posao koji vam postaje poziv a pri tome zanemarivati najbliže.

Znate li kolike su tjelesne povrede u dirigenata, svirača, baletana, glumaca?

Iz prve vam ruke (osakaćene) mogu reći, jednake su onima vrhunskih rukometaša, nogometaša, košarkaša ali koji nisu plaćeni manje od 6000 kuna na mjesec.

Ne, nisam pomiješala kruške i jabuke.

Vrlo je jednostavno i lako uništiti jedan orkestar, operu, ansambl dragocjene za umjetnost naročito u ovim vremenima kad nam jedino Muze daju utjehu (što je i medicinski dokazano).

Gotovo nemoguće ih je obnoviti, oživjeti kad su jednom ubijene.

S obzirom da sadržaj Zakona još uvijek nije poznat, vjerujem da će sadašnja ministrica Nina Koržinek Obuljen, i sama violinistica, te njeni savjetnici (jedna od njih, Iva Hraste, operna pjevačica) misliti na svoje kolege i omogućiti im dostojanstveno obavljanje poziva s nadom da će ovakvi glazbeni događaji postati pravilo a ne iznimka.

 

 

 

5 4 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Irena Žiger
Irena Žiger
29 days ago

Hvala, draga Eleonora. Oplemenjujete nas Vašim tekstovima. Sad smo opet u sferama gdje se diše!