tekst i foto: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Napokon nas je obasjalo travanjsko sunce.
Hladnoće koje su ovih dana prijetile procvijetalom voću danas su se povukle.
Obilazeći vinograd iza kuće, pogledom na trsove zamjećujem male pupove. Poput svile se otvara loza graševine.
Koliko je hrabra ova biljka, koliko prkosi mrazu i ledu!
Život je lijep ako ga znaš cijeniti, ali ako se nisi navikao na povijanja i poraze tada ćeš stalno biti tužan.
Od samog kretanja loza se povija kako joj čovjek zapovijeda. Do berbe smo daleko, ali i tada treba čekati da vino sazori, a da se ne pretvori u sirće.
Hoćemo li uspjeti ove godine?
To samo On zna, Bog odlučuje. Mi trebamo biti sretni što imamo vjeru u život.
Poput ove loze i mi se budimo, vraćamo snagu koju smo izgubili preko zime.
Tijelo je postalo tromo, koža izgubila boju, sada treba da se probudimo i krenemo poput loze.
Neka nam ona bude primjer snage i volje.