Elijah Kreus
Lovac ja bijah lahornih riječi
srne mi plahe prilaze same
luk moj bolesti srca liječi
vjera u mene tvrdo je rame.
Šuma prepuna bješe svih vrsta
rane na svakom skrivenom mjestu
“vidar taj gdje je čarobnog prsta?”
baš svi tražiše lovčevu gestu.
Tko zna koliko bih lovac još bio?
Pticu rijetku u grmu sretoh:
šuteć’ se skriv’ni događaj zbio
ormu robovsku drag’voljno stekoh.
Bajka o meni gorom nek kruži
dok duša moja raste u ruži.