piše: Marija Juračić
Moj je unuk dobio komad iz školske zadaće jer je promašio temu. Što je on, osnovnoškolac, napisao na temu Moja domovina i zaslužuje li zadaća negativnu ocjenu, prosudite sami.
Moja je kći već dala svoj sud i rekla da bi none, kakva sam ja, trebalo zakonom zabraniti jer loše utječem na njenog sina, a zet je dodao da je malac na svoj dječji način preslikao ono što čuje od mene.
Ni jedno ni drugo se nije osvrnulo na promašenu temu. No, da ne duljim, evo te zadaće:
“Moja je domovina jako lijepa i ja je jako volim. Volio bih pisati o njezinom moru, brdima i livadama, o cvjetićima i pčelicama, ali moja nona kaže da su domovina prvenstveno ljudi.
Ne znam od kuda ona poznaje sve te silne ljude, ali oni su meni jako čudni. Čudan mi je direktor vrtića koji navodno dila drogu iz vrtića. Kada je moja nona pročitala da je ulovljena pošiljka droge bila namijenjena gradovima Zadru, Zaboku, Zaprešiću i Zagrebu, ona je odmah po početnim slovima tih gradova zaključila da su dileri bili odlično organizirani i da su distribuciju ove pošiljke ili tek počeli abecedom otraga ili su je završili slovom Z. Po toj se abecedi može zaključiti da su u raspodjeli bili pravedni i da su mislili na sve naše gradove.
Ne znam što znači riječ distribucija, ali mislim da znači slati nešto na neko drugo mjesto. Tako su onu tetu, koju su ulovili da vozi bez vozačke dozvole tek kada je neka curica punom brzinom svog hoda naletjela na njen automobil, kaznili i distribuirali na neko drugo radno mjesto na kojem ona brine o razvoju naše domovine.
Moja nona često spominje i nekog zgodnog, nasmijanog barbu koji je lovio slonove i tigrove, a sada ima posla samo s magarcima i ovcama, ali ne znam ništa o tome pa ću ovu temu preskočiti.
Moja nona poznaje i nekog barbu koji je u našoj domovini napravio dar- mar, drmao najvišim njenim tijelima, a kada je ipak osuđen, utekao je u svoju drugu domovinu da sada malo nju voli. Mislim da taj barba ima veliko patriotsko srce u koje stanu bar dvije domovine. I kada pobjegne u drugu domovinu, on se brine da očisti sve škovace iz svoje prve domovine. Mislim da je to primjer kako se treba voljeti domovinu.
Moja nona kaže da se domovina voli radom i učenjem. Spomenula je neke tipove koji su mnogo prepisivali tuđe radove pa se domogli dobrih društvenih funkcija. Nije mi sasvim jasno zašto su prepisivali u današnje vrijeme kad imaju mogućnost copy-paste. I samo promijene prezime.
I na tom polju ima mnogo nepravde. Kada sam ja od Perice prepisao matematiku, profesorica mi je zapucala komad i nije uzela u obzir moj trud. Pisao bih ja još, jer moja nona poznaje mnoge ljude koji vole svoju domovinu do posljednje kune, ali uskoro će zvoniti pa moram završiti.”