Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin ostaje bez prostora u kojemu je boravila 13 posljednjih godina. Predsjednica Karmen Meić: “Hrvatska zajednica ide dalje!”
prilog: Uredništvo HGB
Berlin/ Korona je “ubrala” još jednu žrtvu, ovaj puta, ne ljudsku, ili ipak, jer u njoj su sabrane sudbine, ruke i rad više ljudi, čak štoviše, više generacija naših ljudi koji žive i rade u Berlinu.
Naime, u nedostatku javnih aktivnosti u vrijeme zabrane većih okupljanja u skoro cijeloj prošloj i ovoj godini, u nemogućnosti organiziranjem kulturnih manifestacija i zabava zaraditi novac potreban za plaćanje visoke najamnine prostora od 330 četvornih metara u berlinskoj općini Neukölln, Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin e.V. prinuđena je napustiti prostor u kojemu boravi skoro 14 posljednjih godina.
Reći, kako je to teško i žao svakome tko je ikada bio ili boravio u prostorima ovom udruženja na ovoj posljednjoj ili bilo kojoj drugoj adresi u 37 godina postojanja Zajednice, premalo je! No, kako se ono kaže, sila Boga ne moli ili jednostavnije, što se mora – mora!
Evo o tome i izjave Karmen Meić, predsjednice Upravnog odbora Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin kojom se obraća članovima ovog udruženja.
“Dragi članovi, nakon nadljudskih napora u pronalaženju načina da što duže zadržimo prostor ipak je došlo vrijeme da prostorije zajednice na adresi Karl- Marx Strasse 204-206 koje smo imali 13 godina, moramo zatvoriti. Na sve naše napore na svim nivoima i institucijama do prije tjedan dana još uvijek smo se nadali mogućnosti ostanka ali samo smo mogli dobiti kredit kod najmodavca. Odlučili smo da se nećemo zaduživati i ostaviti takvo opterećenje nikome.
Nemoguće je iznaći novac ( ili donatore) u vrijednosti 3.600 eura mjesečno da bi se održalo nešto što više nije u skladu s našim mogućnostima i potrebama.
Kad smo preuzimali ovaj težak posao tada ste već svi bili upoznati s time da će taj dan jednom morati doći. Možda da nije korona zaustavila sve naše aktivnisti, možda bi potrajalo još neko vrijeme, ali …
Na prošloj skupštini koja je održana u desetom mjesecu upoznati ste sa svime i o mogućnosti da podstanarima možda prepustimo najam ali i to se odbacilo kao mogućnost, jer je većina htjela biti svoj na svome.
Dragi ljudi, dragi prijatelji, dragi članovi, sviju nas srce boli. Znamo koliko ste volje i truda uložili u te zidove, znamo koliko ste se naradili da i onu prvobitnu, manju najamninu platite, znamo koliko ste puta kitili, spremali, plesali, čistili… znamo koliko je bilo pjesme, plesa, smjeha… Bilo je tu i teških riječi i trenutaka, ali sve je to život. Sigurno ste nekad u životu imali i izgubili nešto ili nekog. Idemo visoko uzdignutog čela reći: DA, uspjeli smo puno više nego bi itko uspio. Uspjeli smo i u ovim teškim momentima korone misliti na budućnost. Hrvatska zajednica ide dalje!
Izborna skupština će se održati čim to uvjeti budu dopustili. Ostanite zdravi! Vaš Upravni odbor. Presjednica Karmen Meić”
Uistinu, teško će ova vijest pasti i brojnim Hrvatima u domovini, nekadašnjim kao i sadašnjim članovima ovog udruženja koje u više prostora i na više adresa, djeluje u Berlinu od 1984. godine. Jedna je to od najstarijih hrvatskih zajednica u Europi. I jedno od rijetkih udruženja koje je prostore u kojima se radilo, družilo, organiziralo brojne kulturne i zabavne programe proteklih 37 godina, uspijevalo radom i trudom svojih članova, samo održavati i plaćati najamninu.
Poznato je kako su cijene najma stanova i poslovnih prostora u Berlinu posljednjih godina naprosto eksplodirale. U vrijeme virusa i prestanka svih aktivnosti, zadivljujuće je i to da je Hrvatska zajednica uspijevala održati prostorije cijelu prošlu godinu. Evo što o tim naporima kaže predsjednica Karmen Meić.
“Korona je učinila svoje već od prošlog proljeća. Dolaskom na mjesto predsjednice već tada mi je bilo jasno da prostor nećemo moći zadržati sa postojećim planom rada. Već tada nam je bio preskup. Učinili smo sve. Riješili se svih nepotrebnih izdataka, platili sva postojeća, stara dugovanja prema Berlinskom senatu zbog čega smo kao udruga ponovno neprofitna organizacija, odnosno udruženje od općedruštvene koristi, te smo uštedjeli na pdv-u, na vođenju knjigovodstva, našli podstanare koji rade kad mi ne radimo… U 2020. godini najmodavac nam diže duplo najamninu i sve to prolazimo. Pišemo projekte, dobivamo za njih sredstva iz Hrvatske, dobivamo Korona pomoć i od njemačke države i preživljavamo 2020. godinu.
Od siječnja 2021. nadamo se ponovnoj korona pomoći ali ovaj puta predugo čekamo, pomoć ne dobivamo. Najmodavac, unatoč našim molbama da nam vrati najamninu na iznos iz 2019., ne pristaje osim nekog beznačajnog smanjenja. Ne pristajemo potpisati novi ugovor kojim bi nam najamninu dali na kredit, na zaduženje, jer je evidentno da sad i uskoro nema posla s kojim to možemo vraćati a ne želimo zaduživati ni nas, ni sadašnje a ni buduće uprave i članove. Obraćamo se i Veleposlanstvu RH u Njemačkoj da organizira sastanak svih udruga da pokušamo vidjeti može li se što učiniti zajedničkim snagama, možemo li koristiti zajedno prostor da bi ga zadržali… ni to ne uspijeva… Sve smo pokušali.”
Eto, boravak Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin na adresi Karl-Marx Strasse u berlinskoj četvrti Neukölln završava ovog svibnja. Krajem tjedna se spremaju stvari i posprema prostor za predaju. Odlazi se podignute glave ali i čista računa i bez dugova na bilo čijim leđima.
No, to nije kraj ovog udruženja duge tradicije. Već je, prema razgovoru s predsjednicom Meić u planu ljetni program, turnir u boćanju a prema riječima voditeljice folklora Ankice Andrić, i rujansko okupljanje i vježbe i probe folklora čiji se fundus narodnjih nošnji kao i sve ono što bi Zajednici i dalje moglo koristiti, sprema na sigurno.
Upravni odbor već je u potrazi za novim radnim prostorom koji bi i dalje omogućavao okupljanja, sastanke, vježbe folklora djece i odraslih, vokalnog sastava Lastavice, kartanje, druženje… Vjerujemo u tu mogućnost. Ako se ne ugasi žigica entuzijazma, volje i želje, moguće je i bez velikog prostora i opterećenja visoke najamnine, možda uz neki prostor koji bi sufinancirao berlinski Senat ili koja njegova četvrt, zadržati aktivnosti i ostvariti planirana putovanja, sudjelovanja na Đakovačkim vezovima, svjetskom festivalu folklora, dobiti potporu i za koji drugi kulturni projekt.
Uz žal za prošlim, lijepim vremenima, jer ta žal je velika i stvarna, valja se povesti i za onom, utješnom narodnom mudrošću: kad se jedna vrata zatvore, neka druga se otvore.
Hrvatskoj kuturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici Berlin, njenoj upravi i članovima, želimo da ostanu zajedno, povezani i da uskoro pronađu ta otvorena vrata, neki novi put ovog vrijednog, jedinstvenog udruženja.