Miljenka Koštro
Umor polako ulazi u kosti
Ruke i lice sam oprala sapunom i vodom
U vazi na pola uveli cvjetovi ruže
Na kuhinjskom stolu tanjur i vilica
Ne ide im se u sudoper
Ni meni do sudopera
Ruke sklopljene u tihoj molitvi
Globalna nesuglasja još glasnije dahću
Kandžama grebu po mojemu srcu
Gladan smisla
Odbjegli dan uvećava nabore lica
Umoran od besmisla briše znoj sa čela
Loše vijesti sa ekrana vrište
Rat, pucnjava, nevrijeme hara
Smetamo jedni drugima, guramo se
Oh, da mi je zaspati, maštati, maštati
I probuditi se u ovozemaljskom raju
Da mi je cijeli svijet vidjeti
Oko Božjega stola
Kako razlamaju kruh, za svakog čovjeka, pomalo
I slave mir, samo mir
I da nitko ne gleda ravnodušnost ubojica
Koji povećavaju broj utopljenika
Puno je trnja u petama običnog čovjeka
Miran san postaje
Nagrada za životno djelo
Sama sebi se nasmijem u lice
Trebam zeru sna
Kada zaspem možda mi netko pod jastuk
Zapne ulaznicu za ulazak u Eden
Ili knjigu Opstanka
Ah, i prije sna, san, o…čemu…
Za novu stranicu knjiga je otvorena
Moram li…
Moram i hoću