piše: Milan Rajšić
Drugi dan Duhova, službenog državnog i crkvenog praznika, polagano ide svom kraju. Dva dana se Duhovi slave u većini zapadno europskih zemalja, neovisno o tome jesu li katoličke ili protestantske vjeroispovijesti i Mađarskoj.
Duhovi se slave nedjeljom, sedam tjedana poslije Uskrsa, a ponedeljak poslije Duhova je Dan crkve, ili u novije vrijeme, Dan ekumenizma.
U pravilu je ovaj praznik povezan s lijepim vremenom, izletima u prirodu, roštiljanje. Ove godine je vrijeme pravi horor. Kiša, vjetar, hladnoća. Nedostajao je samo snijeg, a seljaci u mojoj ravnoj Baranji bi još dodali: Samo što ne padaju lemeši i crtala. Što predstavljaju ove riječi, necu Vam sada otkriti. Mučite se u neznanju i znatiželji, kao i ja jučer.
A ja sam se jučer mučio na biciklu, vozeći protiv vjetra koji je puhao sto na sat.
Doslovno. Duh, duša i svi duhovi su mi izlazili na nos.
A kad je krenulo u suprotnom pravcu! Fantastično. Četrdeset kilometara na sat. Osjećao sam se kao na dasci za jedrenje, ili u zračnoj jedrilici.
Ništa ne radiš, a letiš. Ej, čovječe, letiš! Vječni čovjekov san.
Danas sam si odlučio odmoriti kosti, uprkos lijepom letenju. Dosta mi je bilo tri sata planinarenja, a onda sam, u toplome, sit, uvaljen u ugodnu fotelju, uživao gledati kako drugi bicikliraju.
Stotinjak mladih atleta, doslovno je pišalo krv, suze i znoj u 16. kraljevskoj etapi Giro d’ Italia, s ciljem u prekrasnoj Cortina d’ Ampezo, u srcu Dolomita. Kiša je lijevala, ne padala. Vjetar je urlao. Snijeg uz cestu. Leda na cesti. I kao šlag na tortu, posljednjih pet kilometara, uspon između 20 i 27 posto!!!
Umoran od njihovog mučenja, na kraju sam proslavio sportsku pobjedu, uz jednu od meni najslastica.
U jednoj od luksemburških pekara, jučer sam vraćajući se kući, kupio nekoliko Pastel de Nata, najpoznatiju portugalsku slasticu koja se jede samo u Portugalu i Luxemburgu, ili u vrhunskim hotelima i slastičarnama Švicarske ili Francuske.
Ovaj kolač od lisnatog tijesta i pudinga, s mirisom cimta, prvi puta su napravili svećenici u lisabonskom samostanu svetoga Hieronymusa. Još krajem 18. stoljeća 1984. je samostan zatvoren, a recept i pravo pravljenja Pastel de Nata, prodat lokalnoj tvornici šećera koja nedaleko samostana, otvara slastičarnu. Slastičarna, kavana, radi još i danas u kvartu Belem, nedaleko luke odakle su polazili portugalski osvajači i istraživači preko Atlantika u Novi svijet.
Mora čovjek imati dobru sreću, pa bez dužega čekanja dobiti mjesto u ovome malome Raju na mučnome svijetu. A kad vas onda osupnu božanski mirisi… A kad zagrizete… Nata (portugalski: šlag) za kraj ovih Duhova u znaku krvi, suza i znoja…